Za recenzije filmova svih žanrova i recenzije filmovanih knjiga posetite
http://filmskihitovi.blogspot.com/

Obaveštenje

Obaveštenje: Budite slobodni da preporučite neki dobar horor, bez obzira na zemlju porekla i godinu kada je snimljen. Ako prvi put posećujete ovu stranicu, zamolio bih vas da odete na blog filmskihitovi (link iznad) i pročitate Važno Obaveštenje u sekciji Obaveštenja.

понедељак, 26. март 2012.

Frankenstein (1994)


Kod nas nazvan: Frankenštajn
Žanr: Drama | Horor | Ljubavni | Fantastika
Režija: Kenneth Branagh
Glumci: Robert De Niro, Kenneth Branagh, Helena Bonham Carter...

Priča:
Kada Viktor Frankenštajn odbaci biće koje je stvorio, ono se vraća u želji za osvetom.

Moj osvrt:
Gledao sam originalnu verziju Frankenštajna iz 1931 i to je zaista dobar film. Filmovi iz tog vremena nose određeni šmek koji je neponovljiv. Baš zbog toga sam bio skeptičan prema ovom ostvarenju. Na kraju mogu reći da sam se žestoko prevario. Ovo je zaista dobar film. Kenet Brana, ne samo da je uspeo da napravi dobar film, već je uspeo da vrati taj šmek koji su horori imali u davno vreme. Naravno, film ima i loših strana ali da krenemo od početka. 


Taj početak je sjajan i zaista obećava mnogo, pogotovu kada se u daljini čuju krici stvorenja. Zaista sve to deluje jezivo. Bez toga, prva polovina filma me je malo razočarala. Nikako to nije bio loš film, ali je bila fina ljudska drama. Ipak sam tu očekivao nešto više. Ali opet sam pogrešio u proceni. Prva polovina filma je odlično iskorišćena da se napravi odlična karakterizacija likova, da se izgrade odnosi između njih, kako ovo što se dešava posle ne bi bilo zbrzano. Najviše mi je smetala povremena predvidiva patetika ali na sreću ona nije eksploatisana toliko. 


E sada ono najbolje. Od momenta kada stvorenje kreće u svoju osvetu, ovo zaista postaje horor i jeziva drama. Što se tiče ovog horor dela, to je odličan, stari horor. Što se tiče ove drame, to je odlična drama upakovana u jezivu priču. Kada imamo horor u kom su odnosi između likova najbolja stvar, stvar o kojoj razmišljate i koja vas potrese, onda znajte da je to odličan film u kom scenaristi nisu retardi koji napišu onaj Bereavement jer su imali dobru ideju šta da uglave u 3 minuta filma, nisu glupani koji iskopiraju gomilu filmova i naprave novi House of Wax, nisu budale koje kopiranjem jednog ok filma (Paranormal Activity) naprave još X takvih samo zato što znaju da postoje dečica koja će da lete na ovo donoseći im zelene novčanice.... 


Ne, braćo i sestre, Kenet Brana je pre svega ispoštovao film, a potom žanr. Film je prepun snažnih, emotivnih scena koje će kulminirati nečim što će vas šokirati i potresti. Scene su prelepe. Većina njih prosto oduzima dah. Čak i najobičnija od nih, kada npr. stvorenje hoda kroz sneg, snimljena je tako spektakularno da se zaista pitate kako je moguće da je neko pazio na toliko detalja. Kada pogledate ovaj film, pomislite onda na nekog ko je bacio kameru u sobu i snima kako se stvari pomeraju i ima petlju da to nazove filmom. Takva nedela ne mogu ni da prismrde ovom, jer ovo je pre svega sjajan film, film prepun brilijantnih glumaca, film u koji je uloženo mnogo truda, film u kom se uživa, film koji svakako treba da pogledate.

Zanimljivosti:
Robert De Niro je proučavao govor ljudi koji su doživeli šlog kako bi se pripremio za ulogu. Brana je zabranio da se na snimanju koristi reč "čudovište".

Naj scena:


Braćo i sestre, postoji 4 scene od kojih ne mogu da odaberem najbolju. Jedna je na samom početku, kada se čuju krici stvorenja, druga je ubistvo nevine devojke, treća je najjezivija u filmu a tiče se sudbine veze glavna tri lika a četvrta kada stvorenje daje konačni odgovor na pitanje.

Moja ocena: 7/10

недеља, 25. март 2012.

The Ninth Gate (1999)


Kod nas nazvan: Deveta Kapija
Žanr: Horor | Misterija | Triler
Režija: Roman Polanski
Glumci: Johnny Depp, Frank Langella, Lena Olin...

Priča:
Trgovac retkim knjigama, dok traži poslednja dva demonska spisa, ulazi u misteriju protkanu natprirodnim.

Moj osvrt:
Kada neko zna, on zna. Roman Polanski donosi još jedan sjajan i vazda potcenjen film. Film nosi mistiku na kakvu nas je polanski navikao još u genijalnoj Rozmerinoj Bebi. Zbog toga je atmosfera u filmu savršena. Zbog takve atmosfere, sjajna misterija postaje još bolja. Zbog takve misterije film je užasno zanimljiv i napet. Kada na sve to dodamo vrhunske glumce, rezultat nikako nije mogao omanuti. U očima nekih je omanuo jer ili ne žele da prihvate simboliku i kraj koji film nosi ili je ne shvataju. O tom kraju ću na kraju teksta. Već ranije sam govorio da glavni cilj horora nije da zaplaši. Ovaj film nema neke strašne scene, ali su ova genijalna atmosfera i odlična simbolika nešto nedostižno za 99.99% horor filmova. 


Estetski, scene su savršene. Od biblioteka sa antikvarnim knjigama, preko prirode do samih zdanja. Inače, ceo film je sniman u Evropi zato što Polanski ne sme da se vrati u SAD iz zakonskih razloga. Sada zamislite ovo braćo i sestre. Imamo opako zanimljivu misteriju, imamo mračne sile u njoj. Polanski nam ne daje sve na tacni, već pušta da se ta misterija polako razvija. Priča se ne komplikuje ali postaje složenija što joj je veliki kvalitet. Ono što je sjajno, na nju se samo kaleme događaji. Nijednog momenta ona neće usporiti i dati vam vremena da donosite neke široke zaključke. Ne braćo i sestre, Polanski vas drži u šaci do samog kraja filma. 


Ako ste gledali Rozmerinu Bebu, svesni ste kako ovaj čovek ume da složi celu priču i napravi njen zaključak tako da vas ostavi zapanjene i šokirane. Još jednom, veliki majstor pokazuje da ti ne treba mnogo eksplicitnih scena nasilja, da ti ne treba mnogo pojava zla da bi napravio efektan jeziv film. Potrebna ti je sjajna priča i inteligencija kojom ćeš je protkati. Polanski je u tome majstor. 


E sada oko spornog kraja. On jeste donekle konfuzan i može da vam promakne smisao. Ako spadate u one koji ga nisu shvatili ili koji ga neće shvatiti, pokušaću da vam pomognem a da ne spoilujem. Naravno braćo i sestre, ako neko od vas ima drugačije tumačenje, neka ga podeli sa svima nama. Sam kraj nosi genijalan preokret koji može da vam promakne. Zapitajte se samo jedno, da li bi vam veći uspeh bio da privolite nekog ko želi biti s vama ili da privolite nekog ko se bori protiv vas...

Zanimljivosti:
Hemijska olovka koju Korso koristi je ograničeno izdanje Agata Kristi hemijske olovke. Šifra za ulazak u kuću Borisa Balkana je 666. Knjiga o devet kapija je napisana 1666. Cigarete koje puši Liana Telfer su Black Devils. Deveta Kapija se zove još i Đavolov Toranj.

Naj scena:


Kraj. Preokret koji vas ostavi zapanjene i tera vas da dobro razmislite šta ste upravo videli.

Moja ocena: 9/10

среда, 21. март 2012.

Bereavement (2010)


Žanr: Horor
Režija: Stevan Mena
Glumci: Alexandra Daddario, Spencer List, Brett Rickaby...

Priča:
Jeziv slučaj šestogodišnjeg Martina Bristola koji je kidnapovan i prisiljen da gleda brutalne zločine jednog poremećenog uma.

Moj osvrt:
Braćo i sestre, zamislite jedno malo mesto, od oko par stotina ljudi. Znate već, to su ona mesta gde svako zna broj gaća svačije babe. E sada, koliko god to bilo debilno i koliko god vam to vređalo inteligenciju, zamislite serijskog ubicu u takvom mestu koji godinama kidnapuje i ubija devojke. E sada, zamislite u tom mestu jednog čudaka koji ne priča ni sa kim, koji se samo tako mota u nekom sablasnom automobilu po gradu, i koji živi u nekoj sablasno napuštenoj zgradurini. Verujem da vidite već na šta gađam. Da, braćo i sestre, ovaj scenario su pisali ljudi iz mentalne ustanove.


U principu nekih 80% filma ne služi ničemu osim da baljezga neku dosadnu priču sa dosadnim likovima. U fazonu su "imamo slatko devojče u jadnoj situaciji pa ćemo da potenciramo na njenim sisićima (ne nadajte se braćo, gole ih nećete videti) i na njenoj neostvarenoj vezi sa momkom koga zna 2 dana i s kojim je provela 7 minuta, i problemima koje ima u odnosima sa strikanovom porodicom. WHO GIVES A FUCK?!? Vidi se iz aviona da će ona biti jedna od sledećih žrtava. Osim ubice imamo nekog dečaka uz njega, čisto da ubace još neko nepotrebno sranje u film. E sada ide šlag na torti. Tu se pojavljuje i neki misteriozni lik čiji identitet je nepoznat. Molim vas ne pokušavajte da pogodite ni ko je ni šta je on. On je pokušaj glupavih scenarista da budu kao pametni, da ubace neku simboliku or some shit. 


Žao mi je što je Majkl Bin spao na ovo smeće. Za kraj evo nekoliko bisera iz filma. Devojka prima opaku pesnicu po sred lica. 10 minuta kasnije, ni šminka joj se nije razmazala a ne daj bože da ima neku masnicu ili slomljen nos. Onda ova devojčica neprestano vrišti sama u zvučno izolovanoj sobi u kojoj su leševi. Zbog ovakvih sranja mi nekad dođe da dignem ruke od horora.

Zanimljivosti:
Ovaj film je prethodnik filma Malevolence. Inicijalno je trebao trajati tri sata ali su izbačene mnoge scene nasilja. (Scene koje nisu nasilje su veće mentalno nasilje od ovih krvoprolića pa mi je prilično drago što ovo smeće nije trajalo ni minut duže).

Naj scene:


Njih nema ali recimo da su najmanje loše ove sa rogatim degenerikom.

Moja ocena: 2/10

понедељак, 19. март 2012.

El espinazo del diablo (2001)




Kod nas nazvan: Đavolja Kičma
Alternativni naziv: The Devil's Backbone
Žanr: Drama | Horor
Režija: Guillermo del Toro
Glumci: Marisa Paredes, Eduardo Noriega, Federico Luppi...

Priča:
Godina je 1939. Završava se treća godina španskog građanskog rata. Desetogodišnji dečak, sin palog Republikanca, ostavljen je u sirotište koje se nalazi u sred nedođije. Ubrzo saznaje da sirotište krije jezivu misteriju.

Moj osvrt:
Braćo i sestre, pre svega jedno obaveštenje. Sutra idem na poslovni put u Švajcarsku i na njemu sam do 31. marta. Obavešten sam da ćemo u hotelu imati net tako da za vreme dok sam tamo, broj recenzija će zavisiti od slobodnog vremena. E sada da se bacim na ovaj filmić. Film ima 7.5 na imdb i za očekivati je bilo da je on spektakl. Film je sasvim ok ali je daleko od nekog velikog ostvarenja. Pre svega nešto što nije mana. 


Ako je ovo horor, onda je film Duh sa Patrikom Svejzijem i Demi Mur vrhunac užasa, jeze i strave. Znači odmah zaboravite na horor aspekt jer pojava duhova ovde je nedovoljna da bih ga svrstao u taj žanr. Čak i sam naslov jedva da ima veze sa filmom. Ima, pominje se medicinski slučaj i to je to. Šta mi se ne sviđa? Odgledao sam zaista veliki broj filmova i ovde nema ama baš ništa novo za mene. Imamo duhove nastradalih koji traže pravdu, imamo zlikovce za koje važi modernizovana stara izreka "ko se mača lati, mačem će po nosu dobiti" i to je to. Ono što je dobro u filmu, to su likovi. Prvo ih tumače sjajni glumci gde bih izdvojio Eduarada Noriegu (kome će se, siguran sam, obradovati naše dame). 


Aspekt drame u filmu je odličan i on je i najbolja stvar u njemu. Okruženje gde se radnja odvija je idealno da predstavi stanje u kom se nalaze likovi. Jadno sirotište u sred nedođije zaista ostavlja turoban utisak. Pojave duha prate specijalni efekti ali mi se čini da su preterali u njima. Takođe imamo klinju koji konstanto želi da vidi duha i razgovara s njim pa onda beži od njega što me je prilično živciralo. Da sumiram, plusevi su likovi, drama, okruženje; minusi su nepostojeći horor aspekt, već viđene poruke, poenta i centralna priča; rezultat, sasvim ok film koji može da vas oduševi ako niste pogledali stvari poput Stir of Echoes, Sixth Sense koji su ipak mnogo bolji filmovi od ovog.

Zanimljivosti:
Film je inspirisan del Torovim sećanjima. On je izjavio kako mu je ovo najdraži film koji je napravio. On je ovu priču napisao još dok je bio student. Naslov filma se odnosi na medicinski izraz.

Naj scena:


Pad bombe.

Moja ocena: 6/10

петак, 16. март 2012.

Don't Be Afraid of the Dark (2010)




Kod nas nazvan: Ne Plaši Se Mraka
Žanr: Horor | Triler
Režija: Troy Nixey
Glumci: Katie Holmes, Guy Pearce, Bailee Madison...

Priča:
Devojčica dolazi da živi sa svojim ocem i njegovom devojkom. Ona u svojoj novoj kući ubrzo oktriva stvorenja koja je žele samo za sebe.

Iskren da budem, braćo i sestre, jedva sam sebe naterao da pogledam ovaj film. Nekoliko recenzija koje sam pročitao o njemu su bile prilično negativne, čak i komentari koje sam čuo nisu bili ništa bolji. Verovatno zbog toga što sam očekivao propast od filma, bio sam prijatno iznenađen. Ok, ovo svakako nije neki naročito kvalitetan film ali daleko od toga da je tako loš. Kada ga uporedim sa skoro odgledanim Shark Night, Kill List i sličnim propastima, on izgleda kao oskarovac. Film počinje zanimljivim prologom koji fino izgleda, ima tu neku horor atmosfericu i sasvim je ok. 


Onda se bez ikakvog razloga troši vreme na "devojčica čiji roditelji su razvedeni ne voli tatinu novu devojku" sranje. Nemam ništa protiv toga kada je to potrebno u nekom od filmova, ali ovde zaista tome ne vidim svrhu. Da je devojčica bila potpuno drugačije nastrojena, to ne bi menjalo ama baš ništa u filmu.  Onda počinju da se dešavaju te "istripovane" stvari koje su dovoljno zanimljive i dobre da vam drže pažnju. Tu sam sumnjao da će pre ili kasnije sve da ode u propast ali na moje iznenađenje, to se nije desilo. Film je postao dinamičniji, zanimljiviji i sama priča je postala interesantnija. 


Postoji i neka misterija, tačnije priča u pozadini ali mi se čini da ona nije dovoljno iskorišćena. U svakom slučaju daje neko simpatično otrkriće vezano sa sama stvorenja koja se pojavljuju. Kasnije dolazimo do još jednog problema, ne samo ovog već generalno mnogih horora. Ne znam da li je to hororima cilj ali većina njih se trudi da psihologe predstavi kao likove koji su tu da daju analizu koja je 100% pogrešna. U hororima se dešavaju nadrealne stvari i onda dolazi čika psiholog da nam objasni da se to ne dešava u stvarnom životu i kako je to plod mašte nekog od likova. Koliko ste puta samo ovo videli? Srećom, nisu se dugo zadržavali na "ne verujem ti, sve je plod tvoje mašte" delu filma.  



Do samog kraja film solidno drži tu atmosferu i poštuje nekako ono što horor treba da predstavlja. Ponavljam, ovaj film sigurno nije nešto što će vas oduševiti ali može da bude fina zabava. Zadnja scena u filmu je podigla mnogo prašine. Beskrajne su diskusije sa mnogim tumačenjima, objašnjenjima. Braćo i sestre, ja mislim da tu nema nikakve misterije. Mislim da je to jedna bespotrebno isilovana scena koja je tu da nam ostavi onaj "ne verujem" utisak. Ok, možda ćete i imati taj utisak jer kada zamislite šta se zapravo desilo, to i deluje jezivo, ali pre svega je bespotrebno i nema veze s vezom. U svakom slučaju filmu priđite bez velikih predrasuda ali i očekivanja i on će vam za jedno gledanje biti sasvim zabavan.

Zanimljivosti:
Film je inspirisan Lavkraftovom pričom Pacovi U Zidovima.

Naj scena:

Stvorenja napadaju

Moja ocena: 6/10

уторак, 13. март 2012.

Attack the Block (2011)




Žanr: Komedija | Horor | Naučna Fantastika
Režija: Joe Cornish
Glumci: John Boyega, Jodie Whittaker, Alex Esmail...

Priča:
Banda tinejdžera u Južnom Londonu brani svoj blok od invazije vanzemaljaca.

Moj osvrt:
Pre samog gledanja nisam bio naročito optimističan kada je ovaj film u pitanju. Kada je rečeno da on dolazi od kreatora Hot Fuzz i Shaun of The Dead, malo sam podigao očekivanja ali opet ona nisu bila naročito velika jer nisam fan ni dva navedena filma. Sam početak je delovao zanimljivo. Mali vanzemaljac se pojavljuje, klinci ga jure bla bla bla. Kasnije ih stiže još ali ovi su mnogo zajebaniji. U tom momentu sam pomislio "hej, pa ovo je dovoljno otkačeno da uspe". To osećanje me držalo nekih petnaestak minuta. Sve posle toga je bio goli prosek. Od silne jurnjave, lomatanja i sasvim solidnih scena, sve se svelo na jurcanje po jednoj zgradi. 


Film dolazi iz Britanije i žanrovski pripada komediji. Više puta sam pominjao da obožavam britanski humor i da ovaj holivudski kada se uporedi sa njim ispada da je smišljan za malu decu. How I Met Your Mother, Friends, Big Bang Theory... osim u retkim momentima, da nema smeha iskreno ne bih znao da se upravo dogodilo nešto smešno. Ok, to jesu stvari koje su prilično zanimljive, ali ako hoću da se ismejem tu su Only Fools and Horses, Benny Hill, Mr. Been, Monty Python, Fawlty Towers, Coupling... Ako su britanci moj favorit po pitanju humora i ako je ovo došlo odande sa oznakom komedije, onda se tu nešto zbiva što se nikako ne slaže. Mislim da baš zbog ovakvih promašenih komedija mora da se uvede neki međužanr, tipa comedy wanabe ili entertainment ili tako nešto. 


Osim što je omanuo na tom planu komedije, na ostale stvari nemam neke zamerke ali nemam ni razloga da hvalim. Jednostavno klinci se šibaju sa zverima pri čemu me njihova laprdanja ni najmanje nisu doticala niti zanimala, njihovi fazoni su izlizani a osim jednog klinje, svi ostali su antipatični. Budžet verovatno nije bio naročito veliki pa nisu mogli bog zna kakve efekte napraviti. Uprkos tome, fino su se snašli. Zveri su potpuno mračne i vidi se da je korišćeno kretanje šimpanza ili nečeg sličnog. Jedino što je upečatljivo na njima su drečavo zeleni zubi što i ne izgleda tako loše. Da sumiram, film je goli prosek. Ok za jednom pogledati i verovatno ga zaboraviti koji dan kasnije.

Zanimljivosti:
Džo Korniš je došao na ideju za ovaj film tako što je opljačkan jedne noći. Dodatna inspiracija mu je bio film Signs. On je i odrastao u delu Londona gde se odvija radnja filma. 

Naj scene:


Prve pojave opasnijih neprijatelja. Scena posle koje sam se ponadao da će ovo biti odlična zabava.

Moja ocena: 5/10

субота, 10. март 2012.

...E tu vivrai nel terrore! L'aldilà (1981)


Alternativni naziv: The Beyond
Žanr: Horor
Režija: Lucio Fulci
Glumci: Catriona MacColl, David Warbeck, Cinzia Monreale...

Priča:
Žena nasleđuje stari hotel u Luizijani. Posle serije natprirodih događaja, ona saznaje da je hotel sagrađen na jednom od sedam ulaza u pakao.

Moj osvrt:
Braćo i sestre, kako je ovo čudan film. Ova priča je zaista sjajna i to je odlična tema za omiljeni mi žanr, ali sam iskreno bio nepripremljen za ovako nešto. Moram reći da me sve ovo pomalo podseća na Argenta koga veoma cenim ali ne ostavlja tako snažan utisak kao njegovi filmovi. U svakom slučaju, ovaj film je sasvim solidan. Sama priča je mogla i biti ubedljivija malo, mogli su još, da se tako izrazim, ubaciti demonskijih stvari. 


Bez obzira na sve, stvari koje se dešavaju su prilično originalne. E sada, Fulci se baš i nije trudio da sve ovde objasni, što i nije mana, ali zbog toga, mislim da je morao malo da mistifikuje celu ovu priču koja ima užasno veliki potencijal. Takođe, mislim da ni gluma nije baš bila najsjajnija. Slepa devojka koja se pojavljuje je mogla biti mnogo sablasnija, ali mi je preglumljivanje i izveštačenost glumice ubilo ceo dojam. Ne želim da ispadne zbog ovih kritika da je film slab... daleko od toga. Film je potpuno čudan, ali baš zbog toga on ima neki šmek koji ne mogu da vam opišem. Poput Argentovih filmova i ovo morate videti da bi vam bilo jasno. 


U filmu imamo dosta brutalnih scena i kada se pogleda godina kada je film sniman, efekti su jednom rečju neverovatni. Fulci se baš potrudio da svaku scenu maksimalno eksploatiše. Ja bih pre svega tu izdvojio scenu sa tarantulama koja izgleda i jezivo i opako dobro. Velemajstorski je napravljena i ostavlja opak utisak. Još jedna stvar je potpuno čudna a to je sama muzika. Nekako, ovu vrstu muzike ne bih očekivao u ovakvom filmu ali baš zbog toga ona ostavlja sjajan utisak.


Imao bih još samo jednu kritiku, možda i glavnu stvar zbog koje filmu ne bih dao veću ocenu, a to je što su mi likovi totalno nezanimljivi. Sam kraj mi se prilično dopao. Nisam očekivao nešto ovako i bio mi je pozitivno iznenađenje.

Zanimljivosti:
Scene sa zombijima su napravljene zbog nemačkih distributera jer su zombi filmovi u to vreme u Nemačkoj bili veoma popularni. U poslednjoj sceni kada se vide tela prekrivena peskom, to su bili uličari kojima je plaćeno u alkoholu da snime ovu scenu.

Naj scena:



Sam kraj je sjajan, ali mi je ovaj napad tarantula bio jeziviji.

Moja ocena: 7/10

уторак, 6. март 2012.

John Kramer



Braćo i sestre već sam nebrojeno puta pomenuo blog http://hororfilmovi.blog.rs/ . Kada je horor u pitanju, ovaj blog i blog Dejana Ognjanovića su dve najbolje stvari u nas Srba. Pomenuti blog sam iščitao više puta i uvek mu se vratim kada god pogledam neki film za koji postoji recenzija. Zbog čega ovaj post? Pre svega da još jednom iskažem moje oduševljenje tim blogom jer on me je inspirisao da radim ovo što radim i upoznao me sa mnogim dobrim stvarima u omiljenom mi žanru. E sada sledi deo teksta gde se ja hvalim. Od čoveka koji stoji iza tog bloga sam dobio ponudu da napišem tekst koji će biti objavljen na njemu. Tekst sam napisao i objavljen je danas. Njegova tema je moj omiljeni negativac koga već dobro poznajete sa slike gore. Biću neskroman i reći ću da je to jedan od najboljih tekstova koje sam napisao, naravno vezanih za film. Koga god zanima taj tekst može ga pronaći na blogu poštovanog kolege ili direktno otići na link Slagalica o Johnu Krameru by John Abruzzi.

понедељак, 5. март 2012.

Apollo 18 (2011)




Žanr: Horor | Naučna Fantastika | Triler
Režija: Gonzalo López-Gallego
Glumci: Warren Christie, Lloyd Owen, Ryan Robbins...

Priča:
Otkriveni su snimci stari decenijama. Na njima je posada tajne misije NASA-e koja je poslata na mesec. Ta posada se nikada nije vratila na zemlju.

Moj osvrt:
Veštica iz Blera je rešila da skokne na mesec. Tamo ju je zadesila Paranormalna Aktinost. Na polovini filma reditelj je prekinuo svoje svršavanje na dva pomenuta naslova i odlučio zapravo da snimi film. Prva polovina filma je blagi užas. Na početku imamo onu Blair Witch poruku da su nađeni snimci bla bla. Zatim do pola filma imamo ove Paranormal Acitivty smaračke scene gde se povremeno neki kamenčić pomeri. Samim tim film je probudio moju maksimalnu mržnju prema njegovim kreatorima. Onda je, draga braćo i sestre, krenuo da me hvata slatki dremež i sekundi su me delili od sna kada sam skontao da je film počeo. Rekoh sebi "auuu, pa ovo izgleda neće biti totalno sranje". 


Da se ne lažemo, film nikako ne može dobiti neku zadovoljavajuću ocenu od mene, ali ovo što sam video u drugoj polovini mi je bilo sasvim ok. Bilo je još malo šetnje po ivici ponora u koji je film mogao da se sruči ali je ipak ostao na njoj. Bolje da su napravili filmić od 50 minuta, od kojih bi 5 minuta bila skraćena verzija prvih četrdesetak iz ove verzije. Film je mogao čak i biti odličan da mu se pristupilo ozbiljno, ali ovaj Paranormal Activity (PA) pristup ga je totalno upropastio. Možda među vama braćo i sestre ima ljudi koji nisu zevali uz drugi i treći deo PA, pa vam ova prva polovina neće delovati tako strašno, ali ja sam se beznadežno smorio. 


Volim horor, volim i da se isprepadam ali ne mogu da se prestrašim samo zato što se pomerilo neko prokleto crevo u bazenu ili su se vrata sedamdeseti put otvorila sama od sebe. Fazon je to jednom napraviti, ali kopirati ga do besvesti je kao pričati jedan isti vic osamdeset puta za redom. Ako ste neko ko bi se smejao i taj osamdeseti put, svaka vam čast. Drugi deo filma opet možda i nije toliko originalan, ima elemente drugih ali je sasvim ok. Doduše šta je danas originalno? Čitao sam kako su neki napljuvali Avatar, kako to nije dobar film zato što nije originalan. O tome ću uskoro kada budem pisao o Avataru. Ovde je druga polovina filma prilično dinamična, pogotovu ako se uporedi sa hrkaonom od prve polovine. Na polovini filma se desi nešto što privuče pažnju i od tada je svaki događaj bitan, PA scene se izgube i svako noramalan se zapita zašto nije bilo ovako od početka. 


Do samog kraja film je bio sasvim zadovoljavajuć pa čak i šablonski kraj je odrađen sasvim solidno. Šteta samo što je film pravio neko napaljen na PA. Ubio mu je i poslednju šansu da bude filmić kojem bi se povremeno rado vratio.

Zanimljivosti:
Film nije posebno prikazivan kritičarima. NASA se javno izjasnila da ovaj film nije dokumentarac već plod fikcije. Na počektu filma je objavljeno da je video sadržaj koji ćemo videti postavljen na sajtu www.lunartruth.com. Kada je ovaj film tek prikazivan, unošenjem ove adrese u browser bili biste redirektovani na www.lunartruth.org gde je pisalo da je sajt zatvoren zbog toga što američka vlada ne dozvoljava da se sazna istina. Ovo je zanimljivost koju sam pronašao na imdb tako da ne mogu da je potvrdim. Ja sam otišao bez ikakvih problema na lunartruth.com (bez www) gde piše sve i svašta o ovoj temi. U filmu ne postoji muzika. Scenario je konstantno prepravljan tokom snimanja. Film je sniman kamerom koja koristi sočiva iz 70tih godina.

Naj scene:


Pojave neprijatelja... 

Moja ocena: 5/10

Drugo Mišljenje: Apollo 18 (2011)

петак, 2. март 2012.

The Hills Have Eyes II (2007)




Kod nas nazvan: Brda Imaju Oči 2
Žarn: Horor | Triler
Režija: Martin Weisz
Glumci: Daniella Alonso, Jacob Vargas, Michael Bailey Smith...

Priča:
Grupa regrutanata se bori protiv zlih mutanata svog poslednjeg dana treninga.

Moj osvrt:
Ok, neću sada da lažem kako je ovaj film mogao biti dobar, jer nije imao teoretske šanse. Aja je sa jedinicom napravio nešto odlično, dvojka nikako nije mogla biti tako dobra. Čak i da su ponovili Ajin recept, ovo bi bila samo kopija. Martin Vajs i njegov tim scenarista su zato išli na drugu kartu. Kada ne znaš šta da radiš, ubaciš nešto gadosti, ubaciš nešto brutalnosti a već će se naći klinci koji će ovo popiti kao dobar horor. Na početku filma imamo devojku koja se porađa i lako je skontati da je njena uloga da produži vrstu degenerika i da umre. Kasnije u filmu imamo još jedan slučaj gde jedan od tih mutanata siluje još jednu devojku. Nagradno pitanje, da li je ovo horor? 


Aja je prikazao par brutalnih scena ali nijedna nije bila ni blizu tako neukusna kao ove ovde a sve su ostavljale jači utisak. Razlog je jednostavan. Aja i njegovi scenaristi su ljudi koji imaju mozga i znaju da horor znači napetost, da horor znači strah. Ove bulšitarije koje imamo ovde, imamo manje više u svakom očajnom filmu sa mutiranim mombrilima. Zašto bih želeo da gledam nešto što liči na svaki prokleti film sa sličnom tematikom. Ima naravno i pozitivnih stvari. Likovi treniraju da budu marinci ili šta već. Očigledno je reč o grupi nesposobnjakovića ali što je najbolje od svega to i nije mana. Likovi rade samo jednu nelogičnu stvar. Neko im sa brda signalizira refleksijom. Oni naravno nisu čuli da postoji nešto što se zove dvogled ili to ne spada u standardnu opremu budućih marinaca, pa odmah kreću tamo. No nije bitno, to je stvar koja i može da se proguta. Pedeset minuta filma likovi šetaju po planinskim predelima a ovi stelt degenerici im prete sa svih strana. Kasnije naši "junaci" ulaze u rudnik i tu sam očekivao već neku napetost, ali ne vredi braćo i sestre, dosada je sve nadjačala. 


Na kraju filma jedan od mutiranih koristi računar kako bi u programu za skeniranje okoline pronašao ove naše likove. Kome ovo ne vređa inteligenciju, taj je nema. Kao što rekoh, ovaj film nije imao šansu da bude dobar, ali je i te kako mogao biti gledljiv. Ako vas zanimaju scene kopanja prstima po mozgu, sečenja, kidanja, kanibalizma, silovanja, izvolite pogledajte ovo. Meni teško da će pasti na pamet da u skorije vreme nešto ovakvo stavim na meni. Dajem mu dvojku čisto što likovi nisu bili totalni degenerici. Sve ostalo je ili već viđeno, ili za zaborav a najčešće i jedno i drugo.

Zanimljivosti:
Rudnik je kreirao isti tim koji je krerao pećine u sjajnom The Descent. Krejven je imao ideju da Brenda iz prvog dela treba da se pojavi ovde kao član vojske. To bi uradila u fazonu da savlada svoje strahove!?!? 

Naj scena:


Okršaj sa velikim tatom. 

Moja ocena: 2/10

четвртак, 1. март 2012.

The Hills Have Eyes (2006)




Kod nas nazvan: Brda Imaju Oči
Žanr: Horor | Triler
Režija: Alexandre Aja
Glumci: Ted Levine, Kathleen Quinlan, Dan Byrd...

Priča:
Porodica kreće na put kroz pustinju. Na putu im se kvari automobil. Ubrzo shvataju da nisu sami...

Moj osvrt:
Odmah na početku želim da napomenem da original još nisam pogledao tako da ću povlačiti paralele između njega i ovog filma kada dođe vreme da se Krejvenovo ostvarenje pojavi u recenziji na blogu. U zadnje vreme je jednostavno previše filmova sa ovim degenerisanim likovima. Prvi Wrong Turn za mene je bio iznenađujuće dobar, drugi jedva gledljiv a treći ne zaslužuje ni da se pomene. Naravno tu je i zilion drugih naslova slične tematike i zaista je teško tu napraviti nešto spektakularno ili barem dovoljno dobro da gledalac ne počne da se smara pa čak i zaspi. Zbog svega toga Aja je zaslužio da mu skinem kapu. 


Prva i osnovna stvar sa degenerisanim budalama je to što svi filmovi idu na neku brutalnost i odvratnosti, kao da je za scenariste poenta horora biti što kretenskije nastrojen prema svom filmu. Braćo i sestre, tu me je ovaj film dobio. Aja konstantno ide na atmosferu. Neću da kažem da nema brutalnosti, daleko od toga, ali ona je tu samo kao povremeni šok. Atmosfera je to što je veliki plus u filmu. Razumljivo je da scene po noći budu napete, kada nešto vreba iz tame. E ovde su i scene u toku dana odlične. Sledeća stvar koja mi se baš dopala je što Aja nije robovao šablonima. U 99.99% horora pretpostavite ko ostaje živ na kraju i tačno znate ko može da u svemu nagrabusi. Ovde je to prilično iznenađujuće. Neke smrti zaista nisam očekivao. Ako je za mene to neočekivano, onda je to za svaku pohvalu. Imate takva ostvarenja kao novi House of Wax gde možete predvideti manje više sve. Ovakav film posle toga dođe kao melem na ranu. 


Ne postoji nijedan šablonski lik kao npr u pomenutom House of Wax ili ovom nedelu sa ajkulama koje juče opisah. Ako nešto mrzim to su ti šablonci. Zašto da gledam nešto što sam milion puta video. Hoću normalne likove sa kojim mogu da se saživim. U zadnje vreme ti likovi su takvi da više navijam za negativce. Ovde su likovi odlični. Možete se saživeti sa svakim od njih. Takođe nemamo onaj šablon "ovo izgleda kao neko sranje opasno po život... idem da vidim šta je" ili "hajde da uradimo ovo ili odemo tamo, to niko sa dva grama mozga ne bi uradio". Galerija tih stvari je vidljiva u dva zadnja loše ocenjena horora na blogu. 


Ovde se likovi pre svega plaše i traže način da prežive. Zbog toga imaju gledaoce na svojoj strani, zbog toga gledaoci strahuju za njih, zbog toga je ovo sasvim dobar film koji je u moru očajnih horora pravo osveženje. 

Zanimljivosti:
Slike mutacija koje se pojavljuju na početku filma su autentične, samo te mutacije nisu nastale zbog atomskog naoružanja već hemijskog, poznatog kao Agent Orange, koje je američka vojska koristila u Vijetnamu. 2 minuta filma su morala biti izbačena kako bi on dobio R rejting. Sve mutacije u filmu su proizvod specijalnih efekata. Film je sniman u Maroku gde je temperatura dostizala i do 120 stepeni Farenhajta. Nuklearni krater koji je otkriven u filmu je računarski generisan. Scena automobilske nesreće je snimana 3 dana. Ovaj rimejk je 15 minuta duži od originala. Sve rečenice koje izgovara Ted Levin su improvizacija. Krejven je želeo da se ovaj film snima na istom mestu gde i original ali kada je otišao da poseti tu lokaciju otkrio je da tu više nije pustinja već naselje. 

Naj scene:


Pokušaj spašavanja. Upravo ono što sam pominjao. Ove scene se odvijaju po danu ali su užasno napete.

Moja ocena: 7/10

Drugo Mišljenje: The Hills Have Eyes (2006)