Za recenzije filmova svih žanrova i recenzije filmovanih knjiga posetite
http://filmskihitovi.blogspot.com/

Obaveštenje

Obaveštenje: Budite slobodni da preporučite neki dobar horor, bez obzira na zemlju porekla i godinu kada je snimljen. Ako prvi put posećujete ovu stranicu, zamolio bih vas da odete na blog filmskihitovi (link iznad) i pročitate Važno Obaveštenje u sekciji Obaveštenja.

среда, 29. фебруар 2012.

Shark Night 3D (2011)



Kod nas nazvan: Noć Ajkula
Žanr: Horor | Triler
Režija: David R. Ellis
Glumci: Sara Paxton, Dustin Milligan, Chris Carmack...

Priča:
Vikend na ostrvu se pretvara u pakao za nekoliko posetioca koji su napadnuti od strane ajkula.

Moj osvrt:
Braćo i sestre, verujem da je većina vas gledala Spilbergov Jaws kod nas preveden kao Ajkula. Što se tiče takozvanih animal attack filmova to je najbolje što može da se vidi. Ovaj film je bombastično najavljivan. Znao sam da ne može ni prići ajkuli, čak sam predpostavio da će biti i loš ali nisam baš očekivao ovakav promašaj. Prvo malo o likovima. Imamo štrebera, finu devojku, fuficu, zajebanta, crnca i latino devojku. Verovatno bi scenaristi dobili zatvor da su ubacili dva ista lika. Kada kažem zatvor, ne mislim na ustanovu. 


U principu likovi su tačno onakvi kakvi treba da budu da vas ni malo ne zanimaju. Što se tiče prva tri ženska lika u filmu, njima vidimo prvo zadnjice pa lica, a svaki od ta tri lika se pojavljuje odvojeno. Bravo retardi. Tačno se vidi za koga je film pravljen. Potom čekate pojavu ajkula i kada se pojave budete šokirani. Zašto šokirani? Spilberg je imao maketu koja je bila donekle robot ali se pokvarila na početku snimanja. E ta maketa izgleda vrhunski naspram ovih CGI ajkula. Što se tiče ujeda, odgrizanja i ostalih akcija ajkula, videćete samo krv u vodi. Što se tiče nekih napetih scena, njih ćete pre videti u reklamama nego ovde. Priča nema veze sa vezom, prepuna je patetike, gluposti, rupa, nebuloza, šablona... Ko to ne primeti, iskreno se brinem za njegovo zdravlje. 


Nisam film gledao u 3D-u ali imamo gomilu scena gde ajkule uskaču u kameru, pa čak i jedan čamac koji je eksplodirao nasukavši se (WTF) i njegove delove kako lete ka gledaocu. Sve u svemu imamo film sa ajkulama koje izgledaju očajno, loše scene, priču koju su smislili klinci od desetak godina ili scenaristi koji smatraju da će ovo gledati ljudi koji nisu pogledali više od dva filma u životu, likove koji vas apsolutno ne zanimaju... Zašto onda trošiti vreme na ovo?

Zanimljivosti:
Film nije pretpremijerno prikazan kritičarima.

Naj scena:


Evo neka bude ova scena, ali i ona je kao i sve ostale prilično jadna.

Moja ocena: 1/10

Drugo Mišljenje: Shark Night 3D (2011)

недеља, 26. фебруар 2012.

The Mist (2007)




Žanr: Horor | Naučna Fantastika | Triler
Režija: Frank Darabont
Glumci: Thomas Jane, Marcia Gay Harden, Laurie Holden...

Priča:
Žestoka oluja oslobađa krvožedna stvorenja koja napadaju mali grad, gde se nevelika grupa ljudi zatvara u supermarket boreći se za svoje živote.

Moj osvrt:
Pre svega napomena da je ovaj film zasnovan na priči Stivena Kinga. Od njega može svašta da se očekuje tako da uspeh filma zavisi od maštovitosti filmotvoraca. E sada pogledajte koja su to dva filma zasnovana na pričama Stivena Kinga a da su u režiji Frenka Darabonta. The Shawshank Redemption (Bekstvo Iz Šošenka) i Green Mile (Zelena Milja). Savršeni filmovi. Ima li onda razloga da sumnjate da treći film u saradnji ovog dvojca nije takav? Ni najmanje. 


Filmove sa čudovištima volim da gledam jer su mi zanimljivi ali većina njih su prilično loši (Čast prvom i drugom Alienu kao i prvom i drugom Predatoru). Nekako se sve tu zasniva čovek vs. stvorenja pa udri Mile letnji dan do podne. Do ovog filma nisam video nijedan gde čovek nije imao ama baš nikakvu šansu u sukobu sa tim drugim stvorenjima. Ovde su stvorenja jeziva i zaista osetite beznađe pri pojavi svih njih. A sada ću vam reći da su ta stvorenja najmanje bitna stavka u filmu. Ona su tu da predstavljaju opasnost i to je to. 


Ovde je akcenat bačen na ljudsku psihu. Kako se čovek ponaša u momentima kada je njegova zadnjica u pitanju. Ne braćo i sestre, ovde nema heroja, ovde su obični ljudi. Među njima ima i ovakvih i onakvih ali nemamo ono supermen sranje gde jedan baja može da skrši bilo koga. Ok, nije ni to nužno loše, recimo u Predatoru se Švarcika muški nosio sa dotičnim. Ali ovo nije takav film. Ovo je pre svega horor ljudske psihe. Likovi su takvi da će vam ući pod kožu. Ili ćete ih voleti ili mrzeti. Da ne bih mnogo spoilovao zbog ljudi koji nisu pogledali film reći ću da postoji jedna scena, da se tako izrazim, žrtvovanja. Braćo i sestre, od te scene sam se zaledio. 


Ovaj film je toliko višeslojan i ima toliko segmenata da je to za poštovanje. Neki hvale a neki kude efekte. Iskreno da vam kažem, gledao sam film barem deset puta i nijednog momenta nisam obratio pažnju na njih. To valjda dovoljno govori koliko je film dobar. Atmosfera u filmu je genijalna. Najčešće je jeziva i to kulminira na samom kraju. Čitao sam takođe kako neki mudroseri kritkuju kako je film loš sa psihološke strane. Pretpostavljam da je većina njih bila u bezizlaznoj situaciji i smrtonosnoj opasnosti gde su morali da brinu za svoje bližnje pa su kompetentni proceniti. Neću se baviti psihom tih ljudi jer je ovo horor, a horor podrazumeva ono najstrašnije ili najtamnije u ljudskom umu, a to je ovde i predstavljeno. 


Hajde opet da se potrudim da manje spoilujem. Imamo jednu scenu u kojoj jedan lik plače bez suza. Ustvari to je plač u kom vidimo njegov krik ali ne i suze. To su neki pripisali lošoj glumi dotičnog lika. Da li zaista mislite da bi čovek koji je napravio Zelenu Milju i Bekstvo iz Šošenka dozvolio sebi toliki propust. Meni su ta scena i taj plač savršeni takavi kakvi jesu. Jednostavno jeza vam u tom momentu probija kosti i ta scena i takav plač su genijalno uklopljeni tu. Sada malo o muzici. Postoji dva načina za ubacivanje muzike u film. Ili postavite da film bude u službi muzike ili da muzika bude u službi filma. U životu nisam video bolje uklopljenu muziku u film, tj. jednu pesmu. Ako je neko od vas služao Dead Can Dance i njihovu pesmu Host of Seraphim onda zna o čemu pričam. Braćo i sestre ja muziku slušam barem 10 sati dnevno. Ovako jezivo ništa nisam čuo u mom životu. Naj scena mi je završnica, ali ona traje dugo i celom tom završnicom se vrti Host Of Seraphim. 


E sada malo o toj završnici. Postoji dve verzije, ona za sekaperse i devojčice koje ne mogu da popiju udarac u stomak. Ona obara ocenu filmu barem za tri. Postoji i pravi kraj, kraj koji je za mene jedan od najšokantnijih ako ne i najšokantniji kraj ikada. Posle toga ostanete sleđeni dugo ne znajući šta da mislite o filmu. Verovatno ćete tu biti podeljenog mišljenja, ali verujte mi braćo i sestre, ta sumnja brzo nestaje, a sa vremenom raste i oduševljenje ovim remek delom ne horora već kinematografije. 

Zanimljivosti:
Na početku filma možemo videti sliku iz Kingovog serijala Mračna Kula. Osim te slike film ima još referenci na taj književni serijal. Takođe u jednoj sceni čovek natrčava na rotirajuću policu sa knjigama. Sve knjige na toj polici napisao je Stiven King. Apoteka do supermarketa se zove King's Pharmacy.  Darabont je prihvatio da režira film tek pošto je ubedio producente da se kraj filma iz scenarija ne menja. 


On je hteo da film bude snimljen u crno beloj tehnici i u specijalnom izdanju ovog filma, uz ovaj standardni, dobija se i disk sa tom crno belom verzijom. Darabont je želeo da King glumi u filmu ali kada je ovaj to odbio, ta uloga je dodeljena Brajanu Libiju koji se pojavljuje u svakom Darabontovom filmu. Ovo je nakraći film koji je do današnjeg dana snimio Darabont. King se plašio kako će ova njegova priča biti ekranizovana dok je Darabont ovu ekranizaciju nazvao najsrećnijim momentom u karijeri. 

Naj scena:


Završnica. Jezivo, šokantno i neponovljivo. Muzika savršeno nosi ovaj kraj filma.

Moja ocena: 10/10

Drugo Mišljenje: The Mist (2007)

четвртак, 23. фебруар 2012.

Kill List (2011)

Žanr: Horor | Triler
Režija: Ben Wheatley
Glumci: Neil Maskell, MyAnna Buring, Harry Simpson...

Priča:
Skoro godinu dana posle neuspešnog posla, plaćeni ubica uzima posao u kom treba da ubije troje ljudi. Ono što počinje kao jednostavan posao, završava se putem u srce tame...

Moj osvrt:
Ovo je bez konkurencije, bez sumnje, bez ikakvog daljeg polemisanja i razmišljanja najveće govno od filma koje sam u životu pogledao. Imamo glavnog lika i njegovu suprugu koji se non stop raspravljaju oko milion stvari. Imamo najboljeg prijatelja ovog lika koji je ujedno i pomoćnik u tim ubistvima. 90% filma su bračne rasprave i prazne priče između likova. Tokom tih bračnih rasprava poželećete milijardu puta da Leatherface zaluta iz Texas Chain Saw Massacre i preseče ove retarde na pola. Tokom filma nam nabacuju neke čudne stvari, kao zapliću misteriju i slična sranja. Kao ovaj glavni lik je nešto zajebano pa mu se pre ubistva neki i zahvale. I na kraju šta se ispostavi, ama baš ništa. Da sada uzmu i izbrišu sva ta misteriozna preseravanja, ništa vam u filmu ne bi falilo. 


Likovi koji unajmljuju ubice su providni i vidi se da vode neku zajebanu igru. Naravno na kraju se vidi da su oni upravo ono što se očekuje. Ovo nije Linčov nadrealizam koji možda ne skontate, ovo nije misterija koju treba otkriti, ovo nije priča koju treba analizirati, ovo nije film o kom treba razmišljati, ovo je film koji to nije, ovo je jedno najobičnije smeće koje treba zaobići u širokom luku. Da braćo i sestre, iako sam rekao da vam nikada neću reći da ne pogledate neki film, sada vam to govorim. Seks i Grad, Očajne Domaćice, repertoar Ivana Bosiljčića, pornići, sve to ima više mozga i duha od ovog nedela. Zbog toga uz njega neće stajati ni Zanimljivosti ni Naj scena. Samo ocena koja ga najbolje opisuje.

Moja ocena:0/10

Drugo Mišljenje: Kill List (2011)

среда, 22. фебруар 2012.

House of Wax (2005)




Žanr: Horor | Triler
Režija: Jaume Collet-Serra
Glumci: Chad Michael Murray, Paris Hilton, Elisha Cuthbert...

Priča:
Šest prijatelja je zalutalo u pust grad u kom dominira muzej voštanih figura. U njemu su dva brata koji imaju poseban način na koji njihove figure izgledaju realno.

Moj osvrt:
Original na kom je zasnovan ovaj film je Mystery of the Wax Museum (1933) koji nisam pogledao. Pre ovog filma, original je doživeo prvi rimejk, a to je bio odlični House of Wax (1953) sa Vinsent Prajsom. Prva pomisao, kada je ovaj film u pitanju, bila mi je Paris Hilton u hororu. Nisam još iščitao ceo blog Dejana Ognjanovića ali iskreno se nadam da je komentarisao ovaj film jer me njegov stil pljuvanja po stvarima oduševljava i njegov komentar na ovu činjenicu me živo zanima. Napominjem da ovo što je u segmentu "Priča" uglavnom prepisujem sa imdb-a tako da pre gledanja filma nisam imao ni najblaže veze o čemu se ovde radi. 


Posle desetak minuta sam pauzirao i napisao sledeće (kopirano od reči do reči): "Početna scena je u sedamdesetim gde vidimo da se neka ne baš srećna porodica bavi voštanim figurama. Imamo scenu sa klincima gde je jedan miran a drugog moraju da vežu da bi jeo, pri čemu on dobija gadan šamar. Pretpostavka: Ovaj besni klinac će da za tridesetak godina proganja glavne likove u ovom muzeju, a možda i ubije baticu jer se jasno prikazuje kako tog istog baticu zaboli dok ovaj drugi dobija batine. Prva stvar koja je ovde uočljiva je da glumaca nema. Ovi likovi koji se pojavljuju u filmu su sve samo ne glumci. Niko od njih ne zna ni da stoji i gleda u kameru prirodno.  Likovi su tako šablonski da to nije normalno. Imamo jednog od onih slatkiša koji uvek prežive. Naravno tu mislim na moralnu devojčicu koja će siguran sam na kraju uz trista čuda izvući živu glavu. 


Imamo njenog dečkića koji je dobrica, to je jedan od onih likova koji sigurno najebu. Imamo njenu napucanu drugaricu koja je tu da bude i malo golotinje - takođe lik koji obavezno najebe. Imamo jednog crnca koji je u nekom rep fazonu jer zaboga ko je čuo za Hendriksa i slične velikane. To je onaj tip ortaka koji neizostavno najebe. Imamo jednu budalu koja ako bude zabavna ima šanse da preživi, ako ne, definitivno neće živ dočekati kraj filma. Imamo nekog opasnog baticu, hejtera, koga se svi pomalo plaše. To je ona vrsta likova za koje se kasnije uvek ispostavi da su pozitivci. Obično se žrtvuju za ekipu. Iskreno se nadam da sam se prevario barem u 10% pretpostavki." 


Evo braćo i sestre, ovo nije dokaz moje vidovitosti. Ovo je dokaz koliko je ovaj film sranje. Predvidiv od prve do poslednje scene. Doduše u nečemu sam se prevario ali to morate pogledati da otkrijete. U stanju sam da ovaj film seckam scenu po scenu kako bih pokazao koliko je skoro svaka od njih očajna.  Nisam verovao da ću ovo reći ali Paris Hilton je ovde možda i najbolja glumica. Postupci likova su tako debilni da to nije normalno. Jedini dobar fazon uz neka ubistva, preuzet je iz prethodnika iz 1953 (možda i iz originala) i to je to. Iskreno bih voleo da čujem dobro obrazloženo mišljenje nekog kome se ovaj film sviđa. 

Zanimljivosti:
Pre nego što je Paris Hilton odabrana za ulogu, Dženifer Koneli i Kejt Vinslet su bile prvi izbor (kao da bi i jedna od njih pristala da se pojavi u ovome). Većina voštanih figura su statisti sa maskama. 

Naj scena:


Izrada figura. Oko ovoga su se barem potrudili (izuzimajući retardiranu depilaciju)

Moja ocena: 2/10

понедељак, 20. фебруар 2012.

Fright Night (2011)




Kod nas nazvan: Noć Strave
Žanr: Komedija | Horor
Režija: Craig Gillespie
Glumci: Anton Yelchin, Colin Farrell, David Tennant...

Priča:
Tinejdžer počinje da sumnja da je njegov sused vampir.

Moj osvrt:
Originalni Fright Night je bio sasvim zanimljiv film. Ni počemu mi posebno nije bio epohalan, ali za jedno gledanje i za zabavu sasvim je isputnio to što sam očekivao. Onda je nekom palo na pamet da obradi taj film. Pre svega stari film je imao onaj šmek osamdesetih i to teško da može da se ponovi. Nije bio neki naročito kvalitetan film niti je imao materijal da oduševi, tako da zaista ne vidim razlog zašto bi tako nešto obrađivali. I šta smo dobili posle svega? 


Dobili smo isto što i sa onim starim, samo neuporedivo dosadniji film. Ljudima koji nisu gledali original ovo možda bude malo zanimljivije nego meni mada čisto sumnjam. Priča je ista, koncept je isti, jedino što je novo to su efekti i to je to. Gluma je, osim Farela, potpuno prosečna. Stari film je bio taman toliko zanimljiv da vas zanima šta će biti u sledećoj sceni. Ovde mi je potpuno bilo svejedno šta je sledeće. Jednostavno znam šta će da se desi, a i da nisam gledao original znao bih to, tako da film nema ama baš ni trunku neke napetosti i ne budi ni malo interesovanja. Kvalitet mu jeste to što se lako gleda ali od prvog do poslednjeg njegovog momenta sam bio ravnodušan. 


U starom filmu me je iritirao drugar glavnog lika dok je on ovde skroz dobar u izvođenju Christopher Mintz-Plassea ali pošto je on tako dobar i zanimljiv, scenaristi su mu dodelili desetak minuta na filmu. Pojavljuje se i komšija vampir iz originala, tačnije glumac koji ga je glumio, Chris Sarandon i to samo zato da bi ga ubili za desetak sekundi. Ako želite da se zabavite i fino nasmejete, pogledajte original. Ovo je zabavan filmić za klinje koji tek počinju da gledaju horor skrivajući se iza ćebenceta pri svakom nagoveštaju strašne scene. 

Zanimljivosti:
Jurnjava automobila je snimljena iz jednog pokušaja. Piter Vinsent je dobio ime po legendama horor žanra, Piteru Kašingu i Vinsentu Prajsu. Zanimljivo je da su smatrali kao odavanje pošte velikanima kačanje njihovih imena na jednu budalu. 

Naj scena:


Duel na putu. Zanimljivo kretanje kamere u vozilu i u principu jedini žestok duel sa glavnim vampirom su dovoljni razlozi da ovo bude najbolja scena u filmu.

Moja ocena: 5/10

Drugo Mišljenje: Fright Night (2011)

субота, 18. фебруар 2012.

Black Water (2007)




Žanr: Akcija | Drama | Horor | Triler
Režija: David Nerlich, Andrew Traucki
Glumci: Diana Glenn, Maeve Dermody, Andy Rodoreda...

Priča:
Jeziva priča o preživljavanju u močvarama Severne Australije.

Moj osvrt:
Braćo i sestre, ovo je bilo napeto. Na početku filma imamo poruku da je film zasnovan na istinitim događajima. To pije vodu do samog kraja ali vas na kraju ubede da je to još jedan marketinški "trik". Posle petnaestak minuta uvoda počinje napeta vožnja od sat i petnaest. Zamislite situaciju: čamac vam se u močvari okrenuo, u brzini ste sa još dve osobe uspeli da se popnete na drvo shvativši da ste pobegli od krokodila koji se muva tu u vodi. Znate već kako izgleda to drveće u močvari. Vaš vodič je poručkan, vi nemate pojma gde se nalazite a voda u kojoj je krokodil je neprozirna... Veselo, zar ne? 


Ovde ću se ponovo osvrnuti na priču koju je ispričao Kristofer Li. On je izjavio kako više ne gleda horore jer je danas gledaocu sve prikazano. Ovde krokodila ne viđamo često, i kada ga vidimo to je na par sekundi Nemamo manje više nijednu eksplicitnu scenu odgrizanja delova tela, ali svaka pojava krokodila je fenomenalna. Prosto vam se digne kosa na glavi. Još jedan genijalan aspekt samog filma je muzika. Pojavu krokodila obično prati neka jeziva tema. Takođe, zvuci močvare i zvuci u jednoj olujnoj noći su fenomenalni. Naj scena je scena u kojoj jedva vidimo krokodila, ali ga i te kako čujemo. Scene su takve da sipaju napetost na sve strane. Tako dobro su napravljene da će vas u toku svake od njih zaboleti želudac od napetosti. 


Što se tiče negativnih stvari imam samo dve zamerke. Prva je sitna a tiče se neke patetične, prežvakane priče o trudnoći. Druga stvar je sama završnica. Ona jeste napeta i zanimljiva ali nekako ne ostavlja onakav utisak realnosti kao prethodni deo filma. Da su i nju napravili u duhu većeg dela filma, ovo ostvarenje bi bilo za antologiju horora. Bez obzira na te sitne propuste, ovo je zaista dobar film koji smatram obaveznim za pogledati.

Zanimljivosti:
Ovo je jedan od dva australijska filma sa krokodilima koji su izašli 2007 godine.

Naj scena:


Olujna noć. Maestralno iskorišćen ambijent, više nego jeziva scena koja će vas zaprepastiti.

Moja ocena: 7/10

среда, 15. фебруар 2012.

The Fog (1980)




Kod nas nazvan: Magla
Žanr: Horor
Režija: John Carpenter
Glumci: Adrienne Barbeau, Jamie Lee Curtis, Janet Leigh...

Priča:
Ribarski gradić u Severnoj Kaliforniji, sagrađen pre sto godina, postaje meta osvetoljubivih duhova...

Moj osvrt:
Kao klinac sam obožavao ovaj film. Završne scene u kojoj se pojavljuju ovi duhovi su mi bile jezive. Zbog te stare ljubavi prema ovom filmu, odlučio sam da ga pogledam posle skoro dvadeset godina. Film počinje tako što stari kapetan deci priča neku strašnu priču i gledalac odmah skonta da će se radnja filma vrteti oko nečeg sličnog. Potom imamo malo tih nazovi strašnih događaja. 


Posle toga imamo skoro sat vremena upoznavanja sa likovima koji su prilično plitki, nezanimljivi i takvi ostaju do samog kraja filma. To je prva mana. Druga mana je što je na to njihovo upoznavanje i otkrivanje šta stoji iza misterioznih događaja potrošeno previše vremena. Da su nam ti likovi predstavljeni bolje i da je ipak veći deo tog praznog hoda bio posvećen priči iza cele misterije, to bi diglo napetost i kraj bi bio dočekan sa velikim nestrpljenjem ali i jezom. Ovako film je u tih prvih sat vremena prilično spor i povremeno ima stvari koje su zaista dobre. Potom sledi dugo očekivana završnica koja je sjajna u zadnjih desetak, petnaest minuta filma. 


Da je dotle izvršena bolja karakterizacija likova i da je začinjena ta misteriozna priča, kraj bi imao još bolji efekat i film bi mogao samo da oduševi. Ovako je samo ta završnica sjajna i zaista se kao klinac nisam prevario što se tiče njenog kvaliteta. Ta scena mi ostaje jedna od najboljih horor scena koje sam video. Ostalo je taman toliko dobro da drži pažnju. Zaista šteta jer da je scenariju posvećeno više pažnje, sada bi umesto o dobrom pričali o jednom genijalnom filmu.

Zanimljivosti:
Posle obrade film je bio prekratak za prikazivanje pa je Karpenter odlučio da doda priču starog kapetana na početak filma. Sam Karpenter igra pomoćnika Oca Melouna. Na početku filma se pojavljuje rečenica iz poeme Edgara Alana Poa "A Dream Within a Dream". 

Naj scene:


Završnica. Scena je estetski savršena i u isto vreme jeziva. Malo je horor filmova koji mogu da se pohvale tako nečim.

Moja ocena: 6/10

Drugo Mišljenje: The Fog (1980)