Za recenzije filmova svih žanrova i recenzije filmovanih knjiga posetite
http://filmskihitovi.blogspot.com/

Obaveštenje

Obaveštenje: Budite slobodni da preporučite neki dobar horor, bez obzira na zemlju porekla i godinu kada je snimljen. Ako prvi put posećujete ovu stranicu, zamolio bih vas da odete na blog filmskihitovi (link iznad) i pročitate Važno Obaveštenje u sekciji Obaveštenja.

субота, 21. јануар 2012.

Book of Blood (2009)


Žanr: Drama | Horor | Misterija | Triler
Režija: John Harrison
Glumci: Jonas Armstrong, Sophie Ward, Clive Russell...

Priča:
Ekspert za paranormalno otkriva kuću koja je raskršće takozvanih puteva kojima mrtvi hode u zagrobni život.

Moj osvrt:
Film ima naslov kao serijal knjiga Klajva Barkera. On naravno ne pokriva sve priče iz knjiga već samo jednu. Samim tim što je inspirisan Barkerovim delom, film ima ogroman potencijal. Neke stvari i jesu zaista dobre u filmu ali nažalost, režiser kao da nije osetio Barkera i one njegove karakteristične atmosfere ima samo na kašičicu. Sama ideja je sjajna ali je ostala prilično neiskorišćena. Uvod u film je odličan i momenat u kom jedan lik od drugog traži da mu priča priču mi je zaista obećavao mnogo. Čak i prva smrt u filmu je veoma jeziva i ona budi još jveća očekivanja. 


Potom imamo priču tog lika i kada ona dođe do onog dela gde treba da kulminira svim i svačim, imamo jednu glupavu dramu. Likovi se totalno čudno ponašaju, rade gomilu gluposti i interesovanje opada. Gluma je ok ako ne gledam na glavnu glumicu Sofi Vord. Ona je sasvim ok na početku ali kako se njen lik više razvija ona je sve lošija. Scena u kojoj se priseća nečeg me je od muke nasmejala. Sigurno ste gledali kada neko u filmu priča sećanja pa ima onaj magloviti pogled i zastaje na sred svake rečenice. Zamislite kako to zvuči uz npr ovakvu rečenicu: "Onda sam se ... probudila (wow)... u sobi je bila... vrućina (ne seeeri), shvatila sam da sam... žedna (čoveče), onda sam ... popila vode ( da se naježiš), pogledala sam... napolje (neeeeee)..."  Shvatili ste već. 


Ima dobrih stvari u filmu, ima simbolike, ali strašnih scena je premalo jer dok se one dešavaju jednom liku režiser je odlučio snimati druge likove kako stoje ispred vrata sobe u kojoj se strahote dešavaju. Za oskara, nije li? Likovi su očajno razvijeni. Jedini lik koji mi je sjajan je stranac koji se pojavljuje na početku i kraju. Zbog toga su mi početak i kraj filma najbolji njegovi delovi. Da film nije snimljen po Barkerovoj priči, možda bih ga više hvalio nego kudio. Ovako, iako njegovo ostvarenje nije loše, Džon Harison me je potpuno razočarao sa svojim viđenjem jedne priče horor velikana.

Zanimljivosti:
Film je snimljen po Barkerovoj priči "Ukleta Kuća". Džonas Armstrong je morao depilirati celo telo kako bi mu naneli šminku i masku.

Naj scene:


Stranac

Moja ocena: 5/10

Нема коментара:

Постави коментар