Za recenzije filmova svih žanrova i recenzije filmovanih knjiga posetite
http://filmskihitovi.blogspot.com/

Obaveštenje

Obaveštenje: Budite slobodni da preporučite neki dobar horor, bez obzira na zemlju porekla i godinu kada je snimljen. Ako prvi put posećujete ovu stranicu, zamolio bih vas da odete na blog filmskihitovi (link iznad) i pročitate Važno Obaveštenje u sekciji Obaveštenja.

среда, 27. јун 2012.

Nosferatu, eine Symphonie des Grauens (1922)


Alternativni naziv: Nosferatu, Nosferatu a Simphony of Terror
Žanr: Fantastika | Horor | Misterija | Ljubavni
Režija: F.W. Murnau
Glumci: Max Schreck, Greta Schröder, Ruth Landshoff...

Priča:
Vampir, Grof Orlok pokazuje interesovanje za nekretninu koju mu nudi agent Hater, kao i za njegovu ženu. Klasik koji je zasnovan na čuvenom romanu Brema Stokera.

Moj osvrt:
Braćo i sestre, predstavljam vam nešto što je praktično postavilo temelje horora kao žanra a ujedno je i monumentalno ostvarenje kinematografije. Priča je zasnovana na čuvenoj knjizi Brema Stokera i prilično je poštuje što se ne može reći za kasnija ostvarenja (čast Kopolinoj verziji) koja su imala manje ili više kvaliteta i/ili uspeha. Priča počinje tako što lika koji je pandan Harkeru iz knjige šalju na put da potpiše ugovor sa grofom Orlokom (pandan Drakuli). 


Verovatno mnogi među vama sumnjaju da nemi film može da prenese tu horor atmosferu. Ako ste takvog mišljenja, silno grešite. Ovo što ova filmčina poseduje, retko koji horor ima. Ne znam da li odsustva boja ima udela u tome, ali način snimanja svakako ima. Zbog toga, mnoge scene su savršene i praktično sve su postale antologijske. Većina tih scena, a možda i sve, su snimane na dnevnom svetlu ali iako tu nema noći, atmosfera je neverovatno jeziva, turobna i baš onakva kakvu horor treba da ima. Današnji horori vam i u toku noćnih scena uglavnom dostave smrtonosnu dosadu. Ovaj deluje jezivo i dan danas. Diskutovao sam sa jednom čitateljkom o filmu i ona mi je rekla da je šteta što film ne oboje danas kada to tehnologija dozvoljava. Po mom mišljenju, iako je to odlično delovalo u King Kongu, ovde bi definitivno oduzelo na kvalitetu. 


Za mene, ovo izgleda savršeno baš ovakvo kakvo jeste. Scenografija je posebna priča. U vremenu kada se tu nije Bog zna šta moglo uraditi, majstori su koristili mozak i napravili vrhunske stvari. Obratite pažnju kako izgleda kočija kojom se voze glavni likovi, onda obratite pažnju kako su snimane scene sa zamkom u pozadini, a da ne pričam o legendarnim scenama na stepeništu i na brodu... Remek delo staro 90 godina. E sada ono glavno. Čovek koji je definisao negativca i koga sam nepravedno zapostavljao u mnogim postovima o hororu i negativcima pa i glumi uopšte, njegovo visočanstvo Maks Šrek. O njemu kruže mnoge priče vezane za ovaj film, da to uopšte i nije bio on već pravi vampir ili šta već. Imate gomilu tih legendi po internetu, o tome ne bih diskutovao, koliko god to besmisleno ali i sjajno zvučalo. Predstavio sam vam i film Shadow of The Vampire koji se bavi time. 


Ovo je savršenstvo glume kada treba predstaviti negativca. U toj grupi, uz Maks Šreka za mene stoje Entoni Hopkins bez koga bi, Kad Jaganjci Utihnu bio samo solidan film, Vinsent Prajs kao Abominable Dr. Phibes (a verujem da će tu biti i još poneka uloga kada pogledam ceo njegov opus), i ma šta ko pričao o filmovima Saw, Tobin Bel kao Džon Kramer je redefinisao i oživeo negativce. Kakvi god da su bili Saw filmovi, njegov lik (osim u poslednjem filmu koji su očevidno pisali moroni) je savršen. Verovatno sam opet zaboravio nekog, možete me i vi podsetiti, braćo i sestre. Možda kada vidite Šreka kao Orloka na nekoj od ovih sličica, neće vam delovati tako kao što govorim. Pogledajte film i utvrdićete da je ovo jedan od najjezivijih likova ikada. Svojom kretnjom, ponašanjem, mimikom čovek oduševljava u svakoj sceni. 


Siguran sam da ste svesni epohalnih stvari koje otvore vrata drugima da zablistaju. Tu ne mislim samo na film već na sve što udara temelj i daje osnovu narednim genijalnostima. U svetu kinematografije, ovaj film je bez ikakve sumnje jedna od tih stvari i svakako najveći horor ikada snimljen.

Zanimljivosti:
Grof Orlok samo jednom trepne u filmu. Maks Šrek se pojavljuje u još jednoj ulozi u filmu. On stoji u pozadini dok Hater  i Nok razgovaraju. Film je sniman između avgusta i oktobra 1921. Nosferatu se pojavljuje na filmu nešto ispod devet minuta. Sav originalni materijal i negativi su uništeni zbog tužbe udovice Brema Stokera, mada neki tvrde da jedini original poseduje kolekcionar Šrekovih dela, Jens Geutebrück. Monro, režiser, izjavio je kako je Šrek dovoljno ružan i da ga je zbog toga odabrao za ulogu jer sve što je trebalo je postaviti mu šiljate uši i veštačke zube. Stvorenje koje u filmu nazivaju vukodlakom je zapravo hijena. Film je, zbog preteranog horora, bio zabranjen u Švedskoj sve do 1972.

Naj scena:


Grof Orlok na palubi. Kao i većina, vizuelno genijalna, upečatljiva, zastrašujuća savršena scena. (klikni da uvećaš)

Moja ocena: 9/10

Objašnjenje Ocena



(post kopiran sa Filmski Hitovi pa zato sadrži filmove koji nisu horori)
Pošto dobijam mnogo mailova na temu zašto sam nekom filmu dao neku ocenu, odlučih, sa velikim zakašnjenjem, da malo bolje objasnim ocene koje dajem, jer stičem utisak da je to mnogim ljudima bitno. Recimo jedan od korektnih mailova je bio vezan za Star Trek:"kako ovoliko nahvališ film a daš mu 8?" ili mail nekoga ko nije čitao post već je došao da pogleda sličice i ocene "zašto si filmu Mist dao desetku kad je živo sranje a nekim mnogo boljim si dao 6" ili nekog sličnog kome sam ojadio In Brugges iako o filmu nisam rekao ni jednu jedinu lošu stvar: "Ti si bre budala, ko tebi dade pravo da daješ ocene filmovima" ili neko kome se nije dopala moja ocena na Platoon: "Šta sereš jbt" (mada me je golicalo da mu odgovorim), i na kraju, meni najdraži. Tip čoveka koji smatra da ste upravu samo ako se slažete sa njim: "Nemaš ti brate veze sa vezom. Prvo si legendarnom Hauntingu dao 5 a ovakvom sranju daješ 7 (Uninvited), filmu The Thing si dao 5 a zaslužuje 2, dao si loše ocene solidnim filmovima poput Day of the Dead 2008 (ovde mu odajem priznanje, prvi čovek kog znam da je branio kvalitet ovog rimejka). Komentari su ti glupi. Da sam ti, ja bih batalio ovaj blog." Takođe, nije isto kada recimo komediji dam identičnu ocenu kao drami. To su neuporedive stvari. Ocenu dajem u skladu žanra i u skladu sa tim šta sam dobio od tog što očekujem od takvog filma. Love Actualy kome sam dao 10 ni u ludilu ne može biti bolji film od Green Mile ili Dark City kojima sam dao 9, ali kada bih Zelenu Milju ocenjivao kao komediju a Love Acutaly kao dramu/fantastiku ne bi se ni jedan ni drugi proveli kako treba.







0 - Kill List.




1 - Kompletno smeće. Od prve do poslednje scene pleni glupostima, vređa inteligenciju i nema ama baš nikakav kvalitet. Ako ga slučajno ima, on je i tada mizeran i totalno je beznačajan pred tolikom navalom gluposti.



2 - Recimo da vam ovako nešto povremeno i ne vređa inteligenciju. Obično gomila gluposti nabacanih bez ikakvog razloga i smisla ali kada se uporedi sa prethodnom grupom, nešto je bezazlenije. 




3 - Ovo je nešto što je tik iznad totalnog smeća. Ima tu materijala da se napravi makar prosečan film, ili čak solidan, ali obično se pojavi nešto što se fino izbaljezga po svemu dobrom i film na kraju bude za zaborav. 



4 - Ova kategorija je ona "nit smrdi-nit miriše" To je film prema kom sam potpuno ravnodušan i kada se on završi svejedno mi je da li sam ga gledao ili ne. Jednostavno malo mu fali da bude prosečan ali isto tako nije daleko od toga da postane teška glupost.



5 - Kako god mislili likovi koji kritikuju moj sistem ocenjivanja, ovde već dolazimo do kvalitetnih stvari. Ovu ocenu može da dobije nešto što je solidno pa i odlično ali užasavajuće dosadno, nešto što je dobro ali ima neku gadnu manu ili čak nešto što je loše ili ispodprosečno ali ima solidnu ideju ili se vidi uloženi trud.



6 - Sasvim ok film. Ovu ocenu dobija film koji je zanimljiv, dobar, ima neke mane ali su podnošljive. Film kome dam 6 može biti i vrhunski ali na mene jednostavno nije dovoljno ostavio jak utisak. U svakom slučaju, šestica koju ja dajem je prilično jaka ocena.



7 - Ovo je već odličan film. Jedina zamerka koju imam kada filmu dajem 7 je što na mene ne ostavlja neki dugotrajni utisak i možda mu fali nekoliko epohalnijih scena. U svakom slučaju je odličan film. Može se desiti da slabijem filmu dam 7 ali taj film obavezno mora imati opaku ideju.


8 - Vrhunski film. Film koji ima sve kvalitete koje film mora da ima. Film na koji nemam apsolutno nikakvu zamerku. Jedina stvar zbog koje film kome dam 8 nema desetku može da bude priča koja mi nije toliko interesantna iako je savršeno odrađena, ili filmu pak fali još koja snažnija scena koja bi ostavila trajniji utisak. Ovo svakako nisu mane, već finese i stvar interesovanja. Ovde se takođe može pronaći neko remek delo sa jednom ili dve ozbiljne mane.



9 - Remek delo. Kao i u prethodnoj grupi, film na koji nemam bitnu zamerku. Obično mu fali samo jedna snažna scena ili ima samo jednu manu koja obori ocenu dole.



10 - Monumentalno ostvarenje. Za mene u ovu grupu spadaju filmovi koji postižu maksimum i koji dostave sve što treba i što se od njih očekuje. Mogu i ovi filmomi imati neki propust ali ne u onoj sferi kojoj pripadaju. Ako je ovde horor za desetku, onda može da se provuče bedan specijalni efekat, ako je ovo vrhunska komedija, baš me briga što ima gomilu nedoslednosti...






11 - Braveheart





Nadam se da će mnogi sada shvatiti da ako sam vašem savršenom čedu dao 6,7 ili 8, da mu nisam mislio niti naneo nikakvo zlo.

среда, 20. јун 2012.

Panic Button (2011)


Žanr: Horor | Triler
Režija: Chris Crow
Glumci: Scarlett Alice Johnson, Jack Gordon, Michael Jibson...

Priča:
Četvoro ljudi misleći da su dobili nagradno putovanje u Nju Jork, ukrcava se u luksuzni avion. Ubrzo saznaju da od nagradne igre nema ništa, već da se nego igra njima.

Moj osvrt:
Upozorenje, tekst nije namenjen za mlađe od 18. godina, zato što nikada nisam bio ovako negativno nastrojen, što zbog grubih reči a opet, neki bi se ovde pronašli i smatrali prozvanim! Kako uzeti jednostavnu ideju koja ne može da omane i potpuno omanuti s njom... Prvo ću malo ismejati svrhu filma. Svesni smo da živimo u vremenu kada bi jedan dan bez "fejsa" verovatno izazvao histeriju a posle dva dana 90% klinaca bi krenulo da izvršava samoubistvo jer zaboga, šta bi bila svrha njihovog postojanja. Pre par dana u gradskom slušam neke klinke koje idu u medicinsku. One vode sledeći razgovor (unapred se izvinjavam zbog psovki): "Ja mu postavim to na zid a on pizda  15 minuta ništa ne odgovara... Nego jesi li ti videla šta sam postavila, Mira i Ana su već lajkovale. Ti kad dođeš kući, uloguj se pa lajkuj...". 


Posle ovog donesoh važnu životnu odluku, ako su ovo buduće medicinske sestre i doktorke, kad u penziju ode poslednji doktor koga poznajem, ja sam sa doktorima završio. Makar umro, ja tamo ne odlazim. Ne želim da čujem da na "fejsu" postoji sledeća poruka sa brdom "lajkova": "Danas sam po prvi put pre operacije kvadropleksigluteomaksimokvadrigilusa pacijentu obrijala testise", a da na slici budu moja mudašca. Neka hvala. A da, film... Neko se žestoko nadrndao na članove društvene mreže zbog jedne jedine stvari i kreće da im se sveti na "originalan" način. Šalje ih u vazduh i postavlja im zadatke koje treba da izvrše u avionu kako bi njihovi najmiliji ostali živi. Fina ideja, zar ne? 


Sve bi to bilo odlično da scenarista nije bio neko ko nema blage veze sa logikom. Broj propusta skače eksponencijalno kako se film bliži kraju. Ljudi su jednostavno prenaloženi na koncept remek-dela, originalnog Saw filma da to nije normalno. Toliko stvari podseća na Saw da je počelo da mi bude muka od toga. Zamislite da imate bolesnu verziju Velikog Brata u avionu gde ste u situaciji naređivati likovima šta da rade. To otvara mnoge mogućnosti.. Dođavola, svako sa tri čiste u glavi bi smislio par opakih stvari. E upravo tu film pada. Sve propuste, celu gomilu predvidivosti, sve morone, sve kretenske delove flma bih možda i mogao da zanemarim da film nije impotentan tamo gde se od njega čvrstina najviše traži. 


A kraj i sama ideja ko i zašto stoji iza svega... Da bih vam objasnio koje je ovo moronisanje, morao bih objaviti veliki spoiler. Kada bih objavio spoiler, morao bih da objasnim zašto je to toliko očajna ideja. Kada bih objašnjavao zašto je ovo očajna ideja, vređao bih vašu inteligenciju. Kada bih vređao vašu inteligenciju, bio bih veći moron čak i od likova koji su smislili ovu ideju.

Zanimljivosti:
Film je imao budžet od 300.000 funti.

Naj scena:


Početak kada se tek utvrđuje da se ovde ne radi o nagradnoj igri.

Moja ocena: 3/10

уторак, 19. јун 2012.

Preporučujem


Braćo i sestre, sada ću vam preporučiti sjajne stvari koje ja pratim. Verujem da ću mnoge koji nisu čuli za ove odlične blogove obradovati. Razlog za zadovoljstvo će imati ne samo ljubitelji horora i ne samo ljubitelji filmova već verujem da će svako pronaći ponešto za sebe.

1. Horor Filmovi


Moj favorit. Blog koji sam iščitao više puta i zbog kog sam počeo da radim ovo što radim. Jednostavno, ovaj blog za mene predstavlja bukvar kada je horor u pitanju. Poštovani kolega se potrudio i  trudi se da predstavi horore sa svih meridijana i iz različitih perioda. Uz recenzije filmova ovde možete pronaći i tekstove o legendama horora kao i tekstove o hororu kroz decenije. Recenzije su baš onakve kakve najviše volim, kratke, jasne, neretko duhovite, odlično izneseno mišljenje, ono najbitnije je obuhvaćeno tako da je ovaj blog pun pogodak.


Na ovaj sjajni sajt nabasah sasvim slučajno. Nastao je u skorije vreme ali me je na prvo čitanje oduševio. On sadrži upravo ono što volim, sjajno iznesen stav o filmu koji je pogledan. Recenzija se praktično sastoji iz dva dela. U prvom delu poštovani kolega iznosi radnju filma. Bez obzira na kvalitet ostvarenja o kom piše, čovek uvek uspe da vas zainteresuje za taj film. Potom sledi već pomenuti sjajno iznesen stav uz neretko genijalna zapažanja koja su mi kod nekih filmova promakla  neretko i slatko nasmejala. Uz horor filmove, ovde možete čitati i o filmovima naučne fantastike tako da vam ga toplo preporučujem.


Ne znam da li znate da postoji čovek koji je doktorirao na temu horora. Ne znam da li znate da je on iz Srbije. Treba li vam bolja preporuka od ovoga? Gospodin Dejan Ognjanović se ne bavi samo filmovima svih žanrova, već i knjigama, likovnom umetnošću, režiserima, piscima, festivalima, lokacijama, aktuelnim temama... Čovek koji je objavio nekoliko knjiga, čovek koji je autor brojnih tekstova, bez dlake na jeziku iznosi svoje stavove. Za razliku od prethodna dva bloga, Ognjanović je puno detaljniji tako da za ljude koji to vole, ovaj blog će biti pravi raj.


Još jedna blogger horor legenda. Ovaj genijalni hrvatski blog se bavi horor filmovima, kao i vestima iz sveta horora. Kada je izdržljivost u pitanju, ovaj čovek je apsolutni rekorder. Pored horor klasika i hitova, ovde ćete pronaći gomile filmova za koje verovatno niste čuli, gomile filmova koje zaista treba strpljenja odgledati... Recenzije su napisane lagano, dosta šaljivo i dok ih čitate imaćete utisak da vam neko od ortaka/ortakinja objašnjava svoje viđenje filma. Kao i prethodni, obavezno za posetiti.


Još jedan bloger iz Hrvatske koji se bavi umetnošću horora i naučne fantastike. Pored detaljnih recenzija filmova, ovde ćete naći i recenzije igara, top liste i komentare na sve što ima veze sa sf i hororom. Takođe, poput Ognjanovića, cenjeni kolega je prilično detaljan i ima zanimljiv, prepoznatljiv koncept koji koristi u pisanju tako da i ovaj blog smatram nezaobilaznim.

6. Marijini Slatkiši


Ovo je blog koji ne pratim ali verujte mi na reč, overio sam svaku stvar koja se pojavljuje na njemu. Nema puno veze sa svetom umetnosti ali ima puno veze sa likom koga upravo čitate i njegovom mukom da skine šlauf koji je narastao oko njega. Za ljude koji znaju i/ili žele da kuvaju a i zbog moje lepše polovine, toplo vam preporučujem ovaj blog.

Postoji još jedan sajt na kom su trenutno radovi u toku tako da kada on ponovo bude online, rado ću vam ga predstaviti ovde. Braćo i sestre, ako vi pratite neki blog koji biste mi rado preporučili, ostavite komentar i ukoliko mi se dopadne, rado ću ga dodati na ovu listu.

понедељак, 18. јун 2012.

Quarantine 2: Terminal (2011)


Žanr: Horor | Misterija | Naučna Fantastika | Triler
Režija: John Pogue
Glumci: Mercedes Masöhn, Josh Cooke, Mattie Liptak...

Priča:
U avionu se pojavio misteriozni virus. Kada sleti, ljudi ostaju u karantinu i moraju da se udruže kako bi preživeli.

Moj osvrt:
Oooo čudnih nekih ljudi, prvo naprave Quarantine koji je potpuna kopija REC-a, pa potom naprave Quarantine 2 koji je skoro potpuna kopija Quarantine-a. Na žalost, ono što su promenili je samo oborilo ocenu filmu. Prva stvar su likovi. Quarantije je uglavnom bio kopija REC-a pa su donekle kopirali i likove tako da oni nisu bili loši. Ovde imamo avion pun simpatičnih i nešablonskih likova ("Mardž, ako nisi primetila, ovo je bio sarkazam" - H.Simpson). Pazite likove: Imamo jedan blowjob par (ako ne znate šta ovo znači a imate ispod 18 ne koristite net da to saznate), imamo standardnog idiota koji je tu da se svađa sa svima, imamo marinca sveže pristiglog iz iraka sa priličnim silikonima, sređenim noktićima i kilogramom šminke, imamo glavnog lika stjuardesu čiji se karakter menja po sledećem algoritmu (kučka - pomoć - slabić - retard - vođa - genije - smarač), i koja dahće u svakoj sceni bilo da je upravo trčala, videla nešto jezivo, piškila, razmišljala, heklala ili razgovarala, imamo derište koje vas nervira od prvog momenta... 


Da ne preterujem sa likovima i njihovim šablonskim promenama karaktera, ovo će biti sasvim dovoljno. Što se tiče glume, kakvi likovi, takvi i glumci. Sledeće stvari koje ne valjaju su one šablonske situacije tipa, "vodokotlić se pokvario pa hajde da napadnemo mlekadžiju zato što je on glavni lik u filmu". Čak i stvari koje su verovatno mogle biti dobre su praktično ukradene iz drugih filmova. Recimo jeziva završna scena vriska u Descent 2. Ceo koncept REC/Quarantine je iskopiran što je najgore. Tamo smo na kraju imali night-vision, ovde imamo heat-vision (formira sliku na osnovu toplote). E sada neka mi neko objasni, pošto nisam stručan po tom pitanju, kako heat-vision može da skonta pištolj ako on nije uopšte korišćen. Konstantno se vide tela (ne)zaraženih zato što emituju toplotu. Kako je tu mogao upasti pištolj, živo me zanima? 


Ne razmišljajući o naslovu i gledajući ovaj poster pomislio sam da će se radnja filma dešavati u avionu što bi možda i bilo izazov napraviti. Na žalost, od toga nema ništa. Terminal je pravo mesto zbivanja ali kako sve ovo izgleda mogla je u pitanju biti i bilo koja fabrika. Više su ovde išli na element iznenađenja jer konstantno naše likove okružuje tama. U REC/Quarantine se više išlo na adrenalin zbog skučenih hodnika i malog prostora. Ko voli ovu varijantu sa širim prostorom i tamom, verovatno će mu većina scena u Quarantine 2 leći dobro. Meni iskreno to okruženje nije donelo boljitak. 


Sami zaraženi ne izgledaju naročito drugačije od onih iz prethodnog dela ali se kreću na drugačiji način. Brži su, kreću se drugačije i izvode jezive pokrete. Ne znam za vas braćo i sestre, ali mene u REC/Quarantine ni malo nije zanimalo ko stoji iza virusa i šta se dešava po tom pitanju. Ovde su se svojski potrudili da sve objasne a to je onaj klasični truli šablon. ("It's a conspiracy maaaaaan"). Kome sve ovo odgovara, neka izvoli. Neće mu ovaj film doneti ništa novo, ima par solidnih momenata ali su oni izgubljeni u proseku.

Zanimljivosti:
Neki ljudi smatraju da je greška u filmu to što je lik uspeo da unese pištolj u avion. Oružje koje se unosi u avion mora biti provereno od strane TSA, ispražnjeno i zaključano u kontejner, što je ovde i bio slučaj tako da nema greške.

Naj scena:


Završnica (ali ne i sam glupavi, šablonski kraj) koja donekle ima šmeka.

Moja ocena: 4/10

недеља, 17. јун 2012.

Eden Lake (2008)


Žanr: Horor | Triler
Režija: James Watkins
Glumci: Kelly Reilly, Michael Fassbender, Tara Ellis...

Priča:
Odbijajući da im išta upropasti romantični vikend, par se suočava sa nekolicinom tinejdžera što rezultuje brutalnim posledicama.

Moj osvrt:
Ovaj film je doživeo hvalospeve i prilično je dobro ocenjen od strane nekih ljudi čije mišljenje veoma cenim pa to treba da vam bude dovoljna preporuka da ga pogledate. Ja nisam naročito oduševljen tako da je za mene ovo samo goli prosek. Mogao je biti vrhunski film da nije nekoliko zaista glupavih stvari. Prva stvar je da imamo lik koga tumači Fasbender koji je, kada se uporedi sa ovim tinejdžerima, od brega odvaljen i nijednog momenta mu nije palo na pamet da primeni silu ako već ni on ni njegova lepša polovina nisu imali dovoljno inteligencije da se sklone od očigledne nevolje. Uz to oni prave još nekoliko priglupih odluka što značajno kvari utisak. 


Druga stvar je, za mene, užasno bezvezni kraj. Ne smeta mi ono što se desilo na samom kraju jer je to odličan šok, ali način na koji se to desilo mi je i više nego glupav. E sada odlične stvari u filmu. Gluma i tinejdžera i ovih naših nesrećnika je vrhunska, tu im se ništa ne može zameriti. Druga dobra stvar je što vas film lako dotakne i uključi u celu priču. Već posle desetak minuta će vas vezati i teško da ćete mirovati do samog kraja. Treća stvar je dinamika. Ne kontam zašto je nekim ljudima ovo bilo sporo. Film je konstantno užasno napet i to je za mene veliki kvalitet. 


Treća stvar je što film ne preza od brutalnosti tako da ćete ovde videti sve i svašta. Konstantno se gradi atmosfera koja završava nekim manjim ili većim šokom. Braćo i sestre, to su moji "za" i "protiv". Vi svakako pogledajte ovaj filmić, zanimljiv jeste i vredi ga pogledati. Šteta zbog ovih nekoliko propusta koji su ga prilično osakatili.

Zanimljivosti:
U sceni kada Boni, Rotvajler na plaži dolazi do glavnog ženskog lika, vlasnik ga zove sa "Come here girl" a jasno se vidi da je u pitanju mužjak.

Naj scena:


Jedno slučajno ubistvo

Moja ocena: 5/10

Drugo Mišljenje: Eden Lake (2008)

среда, 13. јун 2012.

Underworld: Awakening (2012)



Žanr: Akcija | Fantastika | Horor
Režija: Måns Mårlind, Björn Stein
Glumci: Kate Beckinsale, Michael Ealy, India Eisley...

Priča:
Kada ljudi saznaju za postojanje vampira i lajkana, počinje rat da se istrebe obe vrste. Pripadnica vampira vodi borbu protiv čovečanstva.

Moj osvrt:
Nemam nista protiv ostvarenja koja nazivamo mindless fun-om. Neretko dobijemo nesto sto nas prilično oraspoloži i zabavi. Dobar primer toga je Jeepers Creepers gde mnoge stvari nemaju veze sa vezom ali takav film možete gledati zilion puta. Možda bih tu dodao i druge Transformerse kojima su zaboravili ubaciti priču. A evo kako ja vidim da je stvaran ovaj film. Likovi su odlučili da uzmu franšizu koja je već imala uspeha. Blejd je već bio sahranjen prejadnom trojkom i Veslijem Snajpsom koji izgleda odlazi u zaborav. Zašto onda ne uzeti Underworld? 


U trećem delu nismo imali Kejt Bekinsejl (osim u jednoj sceni od nekoliko sekundi), pa zašto je onda ne bi vratili na veliko platno? Ipak je ona obeležila ovu franšizu a i svakako tako prelepa u ovom tesnom kostimu prilično prija oku. Šta onda raditi? Pa hajde da nabacimo efekte, klinci se lože na to. Pazi kako kejt izgleda opako dok hoda u slow motionu a kaput joj leprša na vetru. Hajde da onda natrpamo gomile slow-motiona i gde treba i gde ne treba. Woooow do jaja, zar ne? Gledaj kako Kejt stoji i gleda u kameru u slow-motionu. Pazi ovog pandura sto čita dosije u slow-motionu. Uuu a tek što se ovaj bata zamislio u slow-motionu.


Hajde da onda ubacimo gomilu akrobacija. Što da Kejt bezveze dotrči do ovog Lajkana i nabode ga kada može da optrči oko sobe, odrazi se nogom od zida, uštopa guzom plafon, uradi trostruki kolut unazad u vadzuhu i zabode lika kopljem u kičmu. Wooow, hajde sada to da ponovimo zilion puta. Šta ćemo dalje? Pa šta znam, hajde da ubacimo srcelomke, ljudi vole to. Znači svakom liku koji izgovori i jednu rečenicu u filmu ubacićemo neku patetičnu priču ili će mu se dogoditi neka teška patetika. Wow, opaka ideja. A šta ćemo za likove? Ubacićemo uz kejt neku slatku malu devojčicu, ljudi su bolećivi na decu. Ubacićemo nekog Džastin Timberlejk lika da glumi facu tipa Bata Živojinović a ostale ćemo već pokupiti usput. 


A šta ćemo za priču? Ma smislićemo usput. Lupićemo na početku priču kako je u pitanju neka sudbonosna borba za opstanak vrste a od toga naravno neće biti ništa. Ljudi će već pasti na tu foru. A šta ćemo sa onima koji razmišljaju? Ko njih zarezuje uopšte? Ovi drugi donose zaradu!

Zanimljivosti:
Prvi Underworld film u kom se ne pojavljuju Bill Nighy, Michael Sheen i Brian Steele. Detektiv Sebastijan vozi Volvo sa švedskim tablicama.

Naj scene:


Gejmerske borbe uz gomilu efekata. Osim estetske, nikakvu drugu vrednost nemaju.

Moja ocena: 4/10

уторак, 12. јун 2012.

The Crazies (2010)


Žanr: Horor | Triler
Režija: Breck Eisner
Glumci: Radha Mitchell, Timothy Olyphant, Danielle Panabaker ...

Priča:
Stanovnici malog mesta u Ajovi postaju zaraženi pošto se u njihovim vodama pojavio virus.

Moj osvrt:
Ovo je rimejk istoimenog horora iz 1973. Original nisam još pogledao pa ako vas zanima šta se tu dešava, posetite hororfilmovi.blog.rs i pročitajte mišljenje poštovanog kolege. Ovaj film je bio dosta najavljivan pa su s toga očekivanja bila malo podignuta. Da li ih je ispunio? Mišljenja su podeljena, više je pozitivnih nego negativnih. Ja sam se našao negde u sredini. 


Ono što mi se svidelo je prizemnost svega. Nema onog ludila i jurnjave kao recimo u rimejku Dawn Of The Dead. Sve deluje nekako realnije. E sada, problem je što to nije fino iskorišćeno. Nema baš puno hororističnih scena što ne bi bio problem da su nam servirali više onih napetih. Njih na žalost nema baš puno tako da mi je prilično teško da izaberem ovu najbolju. Čini mi se da ipak zbog svega toga filmu fali i dinamike. Povremeno mi je sve delovalo prilično sporo. Pozitivno je što film ne robuje onim standardnim šablonima gde se likovi upućuju ko zna gde da bi pronašli spas a svi znamo da idu u propast. Priča se ipak bazira na onom što se upravo dešava. 


Verujem da će se većini film svideti baš zbog toga što deluje nešto realnije od sličnih. Meni je ipak malo falilo tog horor ludila. Što se tiče glumaca, Timoti Olifanta nikako ne gotivim, ali je on sasvim ok, Radu Mičel gotivim zbog Silent Hill i Pitch Black tako da mi je ona naravno ok. Estetski, sve je na najboljem nivou tako da tu nemam nekih zamerki. Iako nisam naročito oduševljen, zbog pozitivnih kritika mnogih poštovanih kolega preporučiću vam gledanje ovog filma.

Zanimljivosti:
Na zidu ćelije jedan grafit glasi Romero što je prezime čuvenog reditelja koji je režirao original. Svaki glumac koji je glumio zaraženog morao je da prođe kroz 3 sata šminke.

Naj scena:


Ludak sa vilama.

Moja ocena: 5/10

Drugo mišljenje: The Crazies (2010)

петак, 8. јун 2012.

The Ward (2010)


Žanr: Horor | Triler
Režija: John Carpenter
Glumci: Amber Heard, Mamie Gummer, Danielle Panabaker...

Priča:
Kristen završava u ludnici. Tamo upoznaje još četiri devojke i ubrzo saznaje da su svi u opasnosti jer ih proganja duh.

Moj osvrt:
Pre svega napomena: Pregledao sam malo ove ranije postove i video sam da sam greškom filmu Halloween(1978) dao ocenu manje tako da je sada to ispravljeno. Od čoveka koji je stvorio to remek-delo horora stiže nam The Ward. Iako su svi žestoko osuli paljbu po ovom filmu, nekako sam bio ubeđen da Karpenter ne može da napravi nešto toliko loše (da, nisam gledao Ghosts Of Mars). Prva stvar koju sam primetio je genijalna muzika koja po mom mišljenju ne zaostaje za onom genijalnom iz pomenutog Halloween-a. I tu prestaje svako poređenje sa ovim remek-delom. 


Prelepu Amber Herd niko normalan neće smatrati za neku kvalitetnu glumicu, ali neće niko reći da je toliko loša. Ovde ona nije uopšte loša, ona je očajna. Preglumljuje u svakoj prokletoj sceni. Sama pričica, iako ne naročito originalna, i nije tako loša. Imamo malu misteriju oko duha koji se pojavljuje. Tu naravno postavljamo pitanje ko je duhu stiskao pastu od sredine pa je on sada ozlojeđen, ali dobro, progutali smo mnogo puta takve stvari, pa možemo i ovog puta. Pojave duha su nekada veoma dobre tako da će vas fino isprepadati, ne zato što su strašne već zato što su iznenadne. Kasnije ćete uvideti šablon pa ćete tačno znati kada i odakle će se sablast pojaviti. Radnja je smeštena u bolnicu u kojoj ne boravi puno ljudi. Sama bolnica ne deluje naročito sablasno, ali u mraku i dečija soba može biti prepuna užasa. 


Karpenter fino razvija radnju i vidi se da opet ima šmeka za razliku od običnih plagijatora. I sve je to donekle u redu, progutali bi i ceo film da je ostao ovako prosečan do samog kraja, ali ono što nam je servirano na kraju je klasično vređanje inteligencije. Od svih mogućih šablonskih krajeva, Karpenter je izabrao onaj najgori i pljunuo na ono malo dobrih stvari koje je u filmu napravio. Rasplet je takav, braćo i sestre, da ako vas oduševi, ni vi, poput Karpentera, zadnjih dvadesetak godina niste pogledali mnogo filmova. Realna ocena filma je 4 ali samo zbog savršene muzike i par solidnih scena sa duhom poklanjam mu 5.

Zanimljivosti:
Prvi Karpenterov film posle Ghosts Of Mars (2001). Kada su pitali Karpentera zašto on nije komponovao soundtrack, odgovorio je "Iskreno, mnogo sam star za te stvari."

Naj scene:


Nekoliko iznenadnih pojava sablasnog duha.

Moja ocena: 5/10