Za recenzije filmova svih žanrova i recenzije filmovanih knjiga posetite
http://filmskihitovi.blogspot.com/

Obaveštenje

Obaveštenje: Budite slobodni da preporučite neki dobar horor, bez obzira na zemlju porekla i godinu kada je snimljen. Ako prvi put posećujete ovu stranicu, zamolio bih vas da odete na blog filmskihitovi (link iznad) i pročitate Važno Obaveštenje u sekciji Obaveštenja.

недеља, 14. октобар 2012.

The Reef (2010)


Kod nas nazvan : Greben
Žanr: Horor | Triler
Režija: Andrew Traucki
Glumci:  Damian Walshe-Howling, Gyton Grantley, Adrienne Pickering ...

Priča:
Petoro ljudi kreće na krstarenje. U nezgodi, njihova jahta je uništena i oni se odlučuju na plivanje dugo 20-tak kilometara kako bi došli do kopna.

Moj osvrt:
Ovi Australijanci ne odustaju. Ovo je još jedna njihova "istinita priča". Posle polovičnog Wolf Creek-a, sasvim zadovoljavajućeg ali ne toliko kvalitetnog The Tunnel i odličnog Black Water, dolazi nam do sada najlošija među istinitim pričama, The Reef. Black Water je sjajno pokazao kako se pravi napeta atmosfera. The Reef je mogao donekle da dosegne taj neki kvalitet u tom segmentu, ali postoji gadan problem. 


Kada pravite napetu atmosferu, ne davite tu scenu 10 minuta. Kada napetost dostigne vrhunac, ili ohladite ili šokirate gledaoca. Šta se ovde dešava, scena postaje napeta, scena je i dalje napeta, scena traje, i traje, i traje, i traje i scena postane toliko dosadna da vas baš briga šta će se dogoditi. Što je najgore, većina takvih scena se ovde završi ćorkom. Sledeća stvar koja je veoma neophodna je ljubavna priča. Prva stvar koja me obično zanima u filmovima sa napadom životinja je da li će par koji se rastao zbog nekih tamo nejasnih problema ponovo biti zajedno. Prosto ne mogu da dočekam onaj momenat kada će u vrhuncu napetosti i tragedije jedno drugom reći "Volim te". To kada čujem, krećem sa bakljadom i padam u sevdah jer sam ubeđen da će ljubav ovo dvoje da pobedi sve nedaće. ("Mardž, ako nisi shvatila, bio sam sarkastičan"). 


Kako upoznate likove, znaćete ko će kojim redom biti pojeden, znaćete čak i kako će ko biti pojeden, ili par minuta pre nego što se to desi ili par minuta po početku filma. I najiritantnija stvar, kada bi se te scene isekle iz filma, dobili bi barem pola sata scena kako lik stavlja naočari i kreće da izvidi šta ima pod vodom. Takođe, ajkulu ćete videti posle skoro pedesetak minuta a sve ukupno je nećete videti ni 2,3 minuta. Takođe, od brutalnosti samo ćete videti krv i to je to. Sami procenite da li je to ok ili ne. Evo sada nekoliko pozitivnih stvari. Način na koji je film sniman je vrhunski. Ljudi su u vodenoj nedođiji i kamera je neretko u nivou vode. Ta nepreglednost je zaista mogla biti dobro iskorišćena u rukama nekog ko bi znao da napravi napetu atmosferu. Ovako imamo samo male momente paranoje koji su zaista dobri. 


Druga stvar je izgled ajkule. Koliko sam ja primetio, ona nije plod specijalnih efekata i grdosija zaista izgleda jezivo. Dopadaju mi se i scene u kojima ona kruži oko plena, ali su te scene loše isečene i slabo odrađene. Non stop lik proverava gde je ajkula, ona ode, taman on kaže "otišla je", ona se pojavi i sve u krug. Sve u svemu, ne mogu da kažem da sam nezadovoljan ovim filmom, ali je propuštena prilika da se napravi nešto znatno bolje. Nije moralo biti u rangu Black Water, ali je moglo imati barem neki zadovoljavajući nivo.

Zanimljivosti:
Ajkule u filmu nisu plod specijalnih efekata. Zoe Nejlor je čitala dosta priča o preživljavanju kako bi se spremila za ulogu. Demijan Volš-Hauling je stao na kamenu ribu trećeg dana snimanja. Film je snimljen za pet nedelja.

Naj scena:


Zver se (napokon) pojavljuje

Moja ocena: 4/10

Нема коментара:

Постави коментар