Za recenzije filmova svih žanrova i recenzije filmovanih knjiga posetite
http://filmskihitovi.blogspot.com/

Obaveštenje

Obaveštenje: Budite slobodni da preporučite neki dobar horor, bez obzira na zemlju porekla i godinu kada je snimljen. Ako prvi put posećujete ovu stranicu, zamolio bih vas da odete na blog filmskihitovi (link iznad) i pročitate Važno Obaveštenje u sekciji Obaveštenja.

четвртак, 7. јун 2012.

The Shining (1980)




Kod nas nazvan: Isijavanje
Žanr: Drama | Horor | Misterija
Režija: Stanley Kubrick
Glumci: Jack Nicholson, Shelley Duvall, Danny Lloyd...

Priča:
Porodica tokom zime preuzima ulogu čuvara sablasno praznog hotela. Zlo koje je prisutno obuzima oca dok sin vidi užasne slike iz prošlosti...

Moj osvrt:
Posle Shawshank Redemption, Green Mile i The Mist, evo nam još jednog remek-dela po romanu Stivena Kinga. Do knjige sam došao pre nekoliko dana tako da je još nisam pročitao pa neću vući paralele između nje i filma. U samom uvodu vidimo automobil koji se zaputio "Bogu iza nogu". Osim što gledalac ovde uvidi lepotu prirode, on utvrdi koliko je čuveni hotel udaljen od civilizacije. Što bi naši stari rekli "dve muve jednim udarcem". Doduše, na koji sekund se vidi senka helikoptera iz kog se snima sve ovo. 


Ubrzo upoznajemo glavne likove koji će sami provesti zimu u hotelu ali i saznajemo mračnu prošlost samog zdanja. Tu gledaocima može da se učini da im je manje-više servirana i buduća priča. Samo nepažljiv gledalac će na kraju filma pomisliti da je bio u pravu. Kjubrik još jednom pokazuje svoju genijalnost. Čovek sve čega se dohvati pretvori u zlato. Jednostavno, on nema film a da nije vrhunski. Ovde je postavio domaći zadatak svima kako se gradi atmosfera. Pre svega se fino potrudio da predstavi koliko će likovi biti izolovani od svega. Sledeća stvar koju nam je genijalno servirao je sam hotel. On izgleda velelepno, ali da bi bilistao u pravom sjaju, u njemu bi morala da se nalazi gomila ljudi. Ovako, prazni, jednolični hodnici deluju sablasno. 


Scene u kojima se klinja vozika hodnicima su tako sjajne i tako dobro snimljene da sam sve vreme imao utisak da će nešto da iskoči iza ugla ili kroz neka od vrata. Takođe, film uspeva zvučnim efektima da prikaže celu prazninu i veličinu tog sablasno praznog prostora. Imamo scene u kojim klinja vozi svoj tricikl gde točkovi odzvanjaju hodnicima, takođe imamo scene u kojim glavni lik baca lopticu od zid što odjekuje opet celim hotelom. Što se tiče onog što čini glavnu priču, tu treba biti veoma pažljiv, jer opet, onaj isti nepažljivi gledalac će sve pripisati ludilu. To bi opet ostavilo mnoga otvorena pitanja ali ovde ih nema. Zbog toga, svaki razgovor u filmu, svaka pričica koja se pojavljuje može da ima veliki značaj.


Ovaj film je toliko dobar da bi lagano mogao da se razdvoji na tri odlična horora. Ovde smo dobili sve u jednom i to je genijalno ukomponovano u celu priču. Kada sam komentarisao cenjeni Session 9, dobio sam mail sa pitanjem kako je moguće da mi se taj film nije svideo više. Evo odgovora na to pitanje. Session 9 je praktično preuzeo neke elemente The Shining-a i bazirao se na njih. Ne sporim kvalitet tog filma ali sam ga gledao nedugo posle ovog remek-dela i zbog toga nije uspeo da mi ostavi bolji utisak. Kada sam pisao o Don't Look Now pomenuo sam spori ritam i tog i ovog filma. The Shining-u ne samo da ne smeta taj sporiji ritam, on tim ritmom koristi svaku mogućnost da podigne kvalitet filma. Koristi sav potencijal svake scene. 


U postu o filmu Ils sam pominjao da čim je scena počinjala da bude napeta, nešto bi je prekinulo. E ovde upravo ta tenzija dolazi do izražaja. Pomenuo sam već klinjihe vožnje dugačkim, sablasno praznim hodnicima hotela. Imamo i scene gde njegovi roditelji idu tim hodnicima, imamo sablasne pojave, imamo bolesno dobro finale i jurnjavu kroz lavirint ispred hotela. A taj lavirint, braćo i sestre... Kroz njega dvoje likova prolazi jednom u toku dana. Momentalno sam sebe zamislio unutra i mogu vam reći da osećaj nije ni malo prijatan. Reč dve o glumi. Džek Nikolson... mislim da je ovo sasvim dovoljno. Šeli Duval sa svojim karakterističnim izgledom i fantastičnim pogledom daje odličnu notu svemu ovome. 


Nedavno sam ovaj film reprizirao sa ortakom koji je rekao "zar nisu mogli naći lepšu glumicu". Verovatno jesu, ali bolju za ovu ulogu teško. Deni Lojd je sjajan. Biti ovako ozbiljan, za jednog klinca je pravi poduhvat a ovaj dečkić je ulogu izneo vrhunski. Kao što sam već više puta pomenuo, kada je Kjubrik u pitanju, ja ne znam za slab film. Za sada, jedino mi se nije dopao Dr. Strangelove ali to se spremam reprizirati tako da moje trenutno mišljenje svakako treba uzeti sa rezervom. Ovaj film je remek-delo koje treba da bude na meniju svakog filmofila.

Zanimljivosti:
Tokom snimanja, Kjubrik je često zvao Kinga u 3 sata ujutru pitajući ga razne stvari. Jedno od pitanja je bilo "Da li veruješ u Boga". Kada je Kjubriku palo na pamet da režira film, istog momenta je nazvao Kinga zaboravljajući na 5 časova razlike između Engleske i Mejna. King je bio mamuran, brijao se i pomislio je da se nešto loše desilo jednom od njegove dece. Bio je šokiran kada je shvatio da je Kjubrik na vezi. King je izjavio kako se seća da mu je Kjubrik odmah krenuo objašnjavati potencijal priča o duhovima, zato što one nagoveštavaju da ljudi zapravo prežive svoju smrt. King ga je potom pitao šta misli o paklu na šta mu je Kjubrik odgovorio da ne veruje u pakao. 


Kjubrik je odustao od scene gde bi životinje od žive ograde oživele (koja rečenica). King je želeo da odgovori Kjubrika od namere da uzme Nikolsona kao glavnog glumca. U svakoj sceni u kojoj Džek priča sa duhovima, postoji ogledalo. Pošto krv nije smela da se prikazuje u trejlerima, Kjubrik je ubedio bord da je to zapravo voda prepuna rđe i ta scena se provukla u zvanični trejler. On je zaštitio malog Denija Lojda na snimanju od svih potencijalno strašnih scena tako da je sam Lojd priznao da do svoje trinaeste godine nije ni shvatio da je glumio u hororu. Bacanje loptice po hotelu je Nikolsonova ideja. Za scenu u kojoj Nikolson probija vrata napravljena su vrata od mekog, lako lomljivog materijala. Kako je Nikolson neko vreme radio kao vatrogasac i dobro rukovao sekirom, on je smrvio ta vrata pa su ipak morali napraviti čvršća. 


Kjubrik je želeo da scene snima redosledom kojim se one pojavljuju u scenariju. Scene u kojima se Deni Lojd vozi hodnicima hotela su snimane iz invalidskih kolica. Scena u kojoj Nikolson baca lopticu je snimana danima iz razloga što je ona često završavala na kameri. Kingu se nije dopala Šeli Duval kao izbor za glavnu glumicu jer se nije podudarala sa likom iz knjige. Film je izašao na 70ti rođendan Sketmena Krotersa koji ima značajnu ulogu u filmu. Preko 5000 dece je bilo na audiciji za ulogu Denija. Ideja da pomera prst kada priča sa Tonijem je upravo Deni Lojdova. On je to spontano radio što se Kjubriku prilično svidelo. 


Scena u kojoj teniska loptica dolazi do denijevih igračaka je snimana 50 puta. Scena u kojoj Vendi trči uz stepenice sa nožem je snimana 35 puta, tako da ako se izračuna koliko se ona penjala dobije se zapanjujuća činjenica da se mogla popeti na Empire State Building. Nikolson je jedan od retkih koji je izjavio da je uživao u radu sa Kjubrikom. Sam King nije znao šta Redrum znači dok nije otkucao reč. Film je bio nominovan u dve kategorije za zlatnu kupinu, nagradu koja se dodeljuje najgorim filmovima i glumcima, pa vi vidite braćo i sestre kakvi paceri odlučuju o kvalitetu. 

Naj scena:

Legendarna "Here's Johnny"

Moja ocena: 9/10

Нема коментара:

Постави коментар