Za recenzije filmova svih žanrova i recenzije filmovanih knjiga posetite
http://filmskihitovi.blogspot.com/

Obaveštenje

Obaveštenje: Budite slobodni da preporučite neki dobar horor, bez obzira na zemlju porekla i godinu kada je snimljen. Ako prvi put posećujete ovu stranicu, zamolio bih vas da odete na blog filmskihitovi (link iznad) i pročitate Važno Obaveštenje u sekciji Obaveštenja.

четвртак, 27. септембар 2012.

Wolf Creek (2005)


Kod nas nazvan: Vučji Potok
Žanr: Horor
Režija: Greg Mclean
Glumci: Nathan Phillips, Cassandra Magrath, Kestie Morassi...

Priča:
U sred pustare, troje turista ostaje zaglavljeno u pokvarenom automobilu. Na prvi pogled dobroćudni lik im nudi pomoć ali ubrzo oni postaju njegove žrtve.

Moj osvrt:
Kada pogledam australijski horor "biser" na sličnu temu, The Loved Ones, ovo još ispada i solidan film. Naravno to mu nikako ne ide u prilog jer teško je napraviti moronskiji film od gore pomenutog. Po imdb-u ovaj film traje 99 minuta što je apsolutno netačno. Prvih 25 minuta slobodno preskočite jer nećete propustiti bukvalno ništa. Probajte slobodno tako odgledati film i onda se vratite na tih prvih 25 minuta i recite da nisam bio u pravu. Troje likova ide do tog Wolf Creek-a. 25 minuta mi gledamo glupave fore, opijanje, vutru, nebitne dijaloge... Taman kada sam došao u iskušenje da gledanje odložim za neki drugi put, film je zapravo počeo. 


Posle ovog prvog dela koji neću nazvati filmom, počinje već da se vidi ogroman uticaj The Texas Chain Saw Massacre-a. Bukvalno imamo isti pristup i ovde. Priča je naravno neoriginalna. Likovima se pokvario auto (kao slučajno) i neko im nudi pomoć pa se (gle čuda) ispostavlja da je to zao batica. Kome je ovo originalno, Wolf Creek mu je u vr glave peti horor film u životu. Ono što je dobro, nemamo morone kao u The Loved ones niti tako idiotsku priču. Ovaj zli bata u odličnom izvođenju Džona Džarata zaista može da prođe kao neko ko je dobroćudan, tako da smo ostali pošteđeni za onu idiotsku scenu iz npr. House of Wax (2005) "hej, ovaj zaostali lik sa Rambo nožem oko pojasa izgleda kao neko koga se treba kloniti. Hajde da se malo provozamo sa njim".


Film je i dalje bio malo spor ali je sjajno gradio atmosferu jer kada je jednom krenulo da se ispostavlja da stvari nisu onakve kakve smo uslovno rečeno očekivali, tenzija je brzo rasla što je svakako pozitivna stvar za ove filmove. Još kada tome dodamo odličnu muziku, hororistima jednostavno krene voda na usta. Mučenja imamo ali ne puno što je pozitivna stvar. Sve ostalo je nekako "ni tamo ni ovamo". Taman je tenzija počinjala da raste, taman smo počeli da se vezujemo za likove, neki od njih su doneli nerezonsku pa čak i kretensku odluku ili je ono što sledi postajalo predvidivo. Sve to je značajno uticalo na kvalitet svake scene. 


Iz početka koji je ništa, prešli smo u solidan pa mlak nastavak, osrednju završnicu a sam kraj, kada nam kao daju objašnjenje .... a da, zaboravih reći, ovo je rađeno po "istinitom" događaju. E sada, to objašnjenje koje su nam dali je toliko umobolno da je to za priču. Kao nema dokaza, nisu uspeli da pronađu nešto bla bla bla. Imamo napušteni rudnik u sred pustare, imamo put u sred pustare na kom imamo skršeno vozilo, i to kao helikopterom nije moglo da se pronađe... ma daj. Wolf Creek je prosečan filmić koji je ok za jedno gledanje, pravljen pod uticajem čuvenog Teksaškog Masakra, predstavlja istinit događaj (al juče), koji vas neće oduševiti ali kada se setite Kill List-a, The Divide-a, The Loved Ones-a i sličnih idiotarija, ne možete biti toliko nezadovoljni.

Zanimljivosti:
Po scenariju nije trebalo biti scena po kišnom vremenu ali pošto nije bilo vremena za odlaganje snimanja, morali su snimati po nevremenu. Inače na mestu gde je snimano, pre ovog nevremena, deset godina nije padala kiša. 


Vlasti su tražile da se prikazivanje filma odloži do kraja suđenja Džonu Murdoku koji je bio optužen za ubistvo jednog turiste. Krater koji se vidi u filmu se zaista nalazi u Zapadnoj Australiji ali se zove "Wolfe Creek". Nekoliko dana pre početka snimanja, filmskoj ekipi se desila ista stvar kao i likovima u filmu. Automobil se pokvario pri čemu im je stranac, koji dosta liči na ovog iz filma, ponudio pomoć. Džon Džarat je proveo nekoliko nedelja sam u pustinji kako bi se pripremio za svoju ulogu. On je ostajao u ulozi i između snimanja scena. Nejtan Filips je sam dizajnirao svoje tetovaže.

Naj scena:


Horor počinje

Moja ocena: 5/10

среда, 26. септембар 2012.

Tetsuo (1989)


Alternativni Naziv: Tetsuo, the Iron Man
Žanr: Horor | Naučna Fantastika
Režija: Shin'ya Tsukamoto
Glumci: Kei Fujiwara, Tomorowo Taguchi, Nobu Kanaoka...

Priča:
Čovek kome je metal fetiš, koji je opsednut time da gura delove metala u svoje telo, pregažen je i vrlo verovatno ubjen od strane jednog japanskog trgovca koji je bio u vožnji sa devojkom. Trgovac polako shvata da ga obuzima neka čudna vrsta zaraze koja se manifestuje tako da se na njegovom telu pojavljuju delovi metala. Ta zaraza ne vodi u smrt već u totalnu psihofizičku transformaciju ovog lika.

Moj osvrt:
Braćo i sestre, nadam se da ste pročitali o čemu se radi u filmu jer ako niste dovoljno pažljivi, može da vam ta priča i promakne. Razlog zašto možda nećete biti dovoljno pažljivi ću navesti kasnije, a sada prvo pozitivne stvari. Priča mi se prilično svidela. Napraviti nešto ovako bolesno i to 1989. je za svaki respekt i pokazuje koliko je ovaj film išao ispred svog vremena. 


Što se tiče scena u kojoj lik gura sebi metal u telo, videćete samo jednu ali je dovoljno odvratna da ostavi trajan utisak. Kada su pak u pitanju scene gde se delovi čovekovog tela pretvaraju u parčad metala, moram da priznam da sam prijatno iznenađen tim efektima. Dobra stvar je to što to nije jednostavno pretvaranje mesa u metal već imamo tu raznorazne dodatke koji naravno predstavljaju vrlo opako oružje/oruđe. Već i sami znate kako Japanci umeju da smisle priču. Ona skoro nikada nije velika ali je opako dobra ideja. Setite se Ju-on filmova ili skoro komentarisanog Death Note-a. Te ideje su zaista vrhunske a nisu neko veliko mozganje. Tetsuo je sigurno jedinstven film. 


Što se tiče tog pretvaranja u nakazu, po mom mišljenju, gledano sa strane drame ovaj film nije uspeo da dostgne niti jedan od Fly filmova. Nemamo neku šansu da se vežemo za likove kao u tim filmovima pa ta njihova sudbina nije tako potresna. Poslednja od pozitivnih stvari koju ću pomenuti je muzika koja je svakako ispred svog vremena. E sada ono negativno. Braćo i sestre, u životu mi se nije desilo da nešto što ima vrhunsku ideju i dobru priču bude upropašćeno načinom na koji je snimljeno. Pre svega film je crno-beli. To mi nužno ne smeta ali zaista ne vidim razlog za tim ovde osim da se prikriju potencijalni propusti kod efekata. Najveća mana je način snimanja. Bukvalno ceo film se sastoji od krupnih planova. Kamera se sve vreme nenormalno drmusa i kada se na to doda krupni plan, u najvećem broju slučajeva nećete biti sigurni šta ste videli. 


Naredna negativna stvar je sledeće: sigrno znate one fazone kada snime jedan predmet ili jednu osobu na jednom mestu, pa prekinu snimanje pa je snime par metara dalje i sve tako. E sada zamislite gomile tih scena žestoko ubrzane, u krupnom planu sa kamerom koja se trese... Odvratno zar ne... ali to nije sve. Zamislite veliki broj tih seckajućih scena u krupnom planu, gde se kamera konstantno trese i pri čemu sve vreme čujete nesnosnu buku, što vrištanje što lupanje. E to je toliki problem da sam jedva uspeo da odgledam film do kraja. Bukvalno iz scene u scenu sam osećao sve veću nervozu i pitao se da li iko normalan može da kaže da je ovakav način snimanja zaista dobar izbor. Zaista šteta, da nije toga film bi od mene dobio barem dve ocene više. Nadam se da su u nastavcima donekle ispravili grešku...

Zanimljivosti:
Film je zasnovan na dramskom komadu koji je pisao Shin'ya Tsukamoto i koji je prvi put izveden tokom njegovih studija pri čemu ga je on i režirao.

Naj scena: 


Konačni obračun

Moja ocena: 6/10

понедељак, 24. септембар 2012.

Pink Flamingos (1972)


Kod nas nazvan: Ružičasti Flamingosi
Žanr: Komedija | Kriminalistički | Horor
Režija:  John Waters
Glumci: Divine, David Lochary, Mary Vivian Pearce...

Priča:
Ozloglašeni baltimorski kriminalac Divine kreće u borbu protiv Koni i Rejmonda Marbl, odvratnog bračnog para koji pokušava da je ponizi i preuzme njenu titulu najodvratnije osobe.

Moj osvrt:
Braćo i sestre, ovo je jedan od onih filmova koje ili obožavate ili mrzite - nema sredine. Pre svega film ima kultni status i podigao je zaista mnogo prašine kada se pojavio. Kada pogledate današnje filmove koji pokušavaju da vas šokiraju, stari filmovi baš deluju naivno. Nisam ni mogao verovati da nešto iz 1972. može biti ovoliko šokantno i odvratno. 


Mnogi tvrde da je ovo šok radi šoka i gadost radi gadosti. Iako sam od onih koji "mrze" ovaj film, ne mogu da se složim sa ovom činjenicom. Film ima odličnu ideju. Imamo osobu koju svi smatraju najodvratnijom. Imamo par koji želi tu titulu za sebe i kreće takmičenje uz direktan duel. Ideja je super. Ono što se meni nikako nije svidelo to su odvratnosti koje sam video. One jesu pravljene tako šokiraju i taj šok treba da prouzrokuje i smeh. Ja ću nabrojati nekoliko stvari pa kome se svide, obavezno treba da pogleda film jer će se opasno zabaviti. 


Recimo jedna od šokantnih, hororističnih stvari je to da ovaj par kidnapuje devojke, "oplodi" ih i kada se one porode, prodaje njihove bebe. Jezivo, šokantno, efektno i ovo su stvari koje jesu bolesne ali koje mogu da podnesem ukoliko nemamo eksplicitnih scena silovanja što je na žalost ovde slučaj. Imamo i gomile pizdarija koje su mi degutantne i koje nisam želeo da vidim ("what is seen can not be unseen"). Evo nekih od njih: lik dok vodi ljubav sa devojkom, ima odnos i sa kokoškom pri čemu ona umire (u zanimljivostima ću napisati još nešto o ovom slučaju), Divine, glavni lik u filmu je tranvestit koji u jednom delu filma kupuje ogromnu šniclu koju drži među nogama da bi je posle ispekla na roštilju za svoju porodicu. Imamo eksplicitnu scenu oralnog seksa između nje i brata. Njihova majka se ponaša kao detence, skoro svo vreme filma je u dečijem krevecu i konstatno lupeta gluposti. 


Gluma je na veoma niskom nivou ali ona ovde nije prioritet. Ne mogu da kažem da je ovo loš film ili da ga ne treba pogledati. Ima ok ideju i trebalo je imati onu stvar pa snimiti ovo, pogotovu 1972. ali jednostavno za mene je većina ovih stvari koje sam video bila odvratna ili bezvezna. Ako ste neko kome se dopadaju oni fazoni koje sam nabrojao, ovaj film može samo da vas oduševi. U protivnom, bolje ga zaobiđite jer zaista on nije za svakoga.

Zanimljivosti:
Scena u kojoj Divine jede pseći izmet je realna, ona je to zaista uradila. Ona je zbog krađe uhapšena tokom snimanja filma. Snimanje se obavljalo samo vikendom. Ostalim danima Volters je skupljao novac. 


Džon Volters je napisao scenario za nastavak filma koji bi se zvao Flamingos Forever ali zbog smrti Edit Mejsi i Divine, film nikada nije snimljen. Volters je izjavio kako je bio uduvan dok je pisao scenario za ovaj film ali da je bio svestan kada ga je snimao. On je izjavio kako je jedina scena zbog koje je zažalio scena oralnog seksa jer su dvoje glumaca bili prijatelji. Pomenuta kokoška koja je uginula prilikom scene seksa, ispečena je na roštilju i pojedena. To je čak i snimljeno ali nije ubačeno u film. Vodile su se diskusije da li je glumac zaista imao seksualni odnos sa životinjom ali sam Volters je potvrdio da jeste.

Naj scena:


Ovo je zaista teško odabrati jer su skoro sve scene za mene bile mučenje. Možda je saznanje na koji način odvratni par koristi devojke bio najrealniji šok za mene.

Moja ocena: 2/10

уторак, 18. септембар 2012.

Resident Evil: Retribution (2012)


Kod nas nazvan: Pritajeno Zlo - Osveta
Žanr: Akcija | Horor | Naučna Fantastika
Režija:  Paul W.S. Anderson
Glumci:  Milla Jovovich, Sienna Guillory, Michelle Rodriguez...

Priča:
Alis se zajedno sa pokretom otpora bori za slobodu. Oni nemaju puno vremena za beg. Na njihovom putu su nemrtvi i ratne legije vođene naredbama Crvene Kraljice.

Moj osvrt:
Resident Evil filmove obožavam. Naravno nije u pitanju njihov kvalitet, tu se oni ne ističu bog zna kako. U pitanju je to što su vrhunac glupave zabave. Iako ih ljudi uglavnom kritikuju, ja ih uglavnom branim. Ovaj peti deo sam željno iščekivao jer sam četvrtim bio i više nego zadovoljan. Ovo što sam dobio me je prilično razočaralo. Najslabiji segment ovog filma je priča. Ona nije slaba, nije ni bezidejna već ona zapravo i ne postoji. Čini mi se da su se godine kukanja fanova video igre konačno isplatile - dobili smo video igru. Bukvalno ceo film je video igra u kojoj Alis beži kroz neke simulacije napada virusa. Koliko debilan možeš biti da to smatraš za scenario. 


Ok, imamo spektakularne akcione scene, sigurno jedne od najboljih viđenih. Tu dosta doprinosi i odlično iskorišćeni 3D. Prvo šibanje Alis sa zombijima je zaista fantastično. Ta akcija prepuna preterivanja zaista oduzima dah. Naravno, ja kao pripadnik muškog dela populacije sam lako bio hipnotisan Milom Jovović koja je, kako vreme prolazi, sve lepša. U principu, da film nije imao nju koja svojom pojavom, harizmom, lepotom, svojim akrobacijama nosi sve na svojim leđima, ovo bi bilo smeće za zaobići. Dvominutni scenario je "nakićen" glupavim sporednim likovima. Sem Alis, svi ostali su mi neubedljivi. Ima tu i sjajnih pojava poput Mišel Rodrigez i još nekih iz već viđene Resident ekipe, ali kako da neko zadobije simpatije publike kada imamo dvadeset klonova iste osobe. 


Nije priča besmislena, potrudili su se da sve to oni povežu, da sve ima logike, ali jednostavno ovakva priča je jedno veliko ništa. Ima tu i sitnih detalja od koji će vam se neki svideti (poput one ogromne spodobe sa čekićem iz četvrtog dela) a neki će biti jednostavno previše. Od ovih prvih bih možda izdvojio zombije pod vodom koji se u jednoj sceni pojave ni iz čega. Od ovih drugih stvari bih izdvojio nekog bezveznog parazita koji daje osobi neuništivost - koliko glupi negativci mogu biti ako ga ne ubrizgaju svim svojim vojnicima. Još jedna glupost, negativci u toku filma ispale barem 2000 metaka od kojih jedva 5 nađe cilj. Ima tu na gomile detalja među kojim prosto bodu oči stvari koje su pod uticajem čuvenog i za ovaj serijal nedostižnog Aliena. Ljubiteljima igre će se svideti i pojava Leona, jednog od likova iz Kapkomovog čeda. 


U principu film je od prvog do poslednjeg minuta praznoglava akcija bez ikakve pozadine. Ko to voli, može da uživa u njemu. Ja sam uživao u nekim akcionim sekvencama, u nekim sitnim detaljima i iznad svega u Mili Jovović zbog koje je i vredelo otići u bioskop. Sve ostalo je za zaborav. Gde si bio - nigde, šta si radio - ništa, šta smo gledali - Milu Jovović, a film - toga ovde slabo ima.

Zanimljivosti:
Prvi film u serijalu koji nema nemrtve pse.

Naj scena:


Prva akciona sekvenca - Alice vs. Zombiji.

Moja ocena: 5/10

петак, 14. септембар 2012.

Kimyô na sâkasu (2005)


Alternativni naziv: Strange Circus
Žanr: Drama | Horor | Misterija | Triler
Režija: Shion Sono
Glumci:  Masumi Miyazaki, Issei Ishida, Rie Kuwana...

Priča:
Književnica Taeko piše morbidnu priču o porodici uništenoj incestom, ubistvom i zlostavljanjem. Njen asistent Yuji pokušava da otkrije da li su te priče istinite ili su plod fikcije. Odgovor na to pitanje može da bude suviše težak za podneti.

Moj osvrt:
Prva trećina filma je žestok udarac u stomak. Ovo je svakako šok koji je teško podneti. Ta trećina se zasniva na dve stvari. Prva stvar je ona bolesna koja utiče na sve ostalo u filmu. Otac oduzima nevinost dvanaestogodišnjoj ćerci, tera je da sakrivena gleda dok on i njena majka vode ljubav itd. Ako niste žestoko preverzni, verujem da je ovo dovoljno da vam se zgadi život. Ono što je dobro, sa devojčicom ne postoje eksplicitne scene tih boleština. Drugi deo te prve trećine je nešto na čemu se ovaj film zasniva i do kraja, a to je savršeno izvedeno. Imamo identifikaciju devojčice sa svojom majkom. 


Tu identifikaciju ćete videti kroz razne faze ovih boleština i uticaja koje te gadosti imaju na ovu porodicu. Teško mi je da ne bacim spoiler na ovu temu ali kada budete ovo gledali, nipošto ne zaboravljajte na to poistovećivanje. Taj aspekt nisam nigde bolje video obrađen nego ovde. Film vam se u ovoj prvoj trećini povremeno može učiniti napornim za gledanje, ali verujte mi, vredi pregurati taj deo. Naravno, kako nam film stiže iz Japana, znate i sami da oni ne mare ni za kakva ograničenja. Videćte gomile stvari koje ne biste videli ni u najsmelijim holivudskim ostvarenjima. 


Imamo i neke međuscene sa cirkusom koji se pominje u naslovu i one (pogotovu na kraju) predstavljaju mali Linčovski mind fuck koji naravno oduševljava. Kada se ta prva trećina preživi sa svim svojim gadostima, dolazi shvatanje da je ovo vrhunski film. Ličnost devojčice i ujedno te književnice se razvija u neverovatnom smeru i postoji toliko dobrih detalja da jedva sebe obuzdavam da vam ne otkrijem nešto. Celu njenu personu okružuju skandali, misterije pa i horor ljudske ličnosti. Tu se pojavljuje i jedan lik koji se vezuje za ovu književnicu i iskreno, nisam do samog kraja video neku njegvu veliku ulogu osim da nam se lakše predstavi svo ludilo glavnog lika. 


Ona uloga koju je ovaj lik poneo na kraju je nešto zaista neočekivano i brilijantno. Japanci ne bi bili Japanci kada bi vam servirali stoprocentno jasnu priču. Uprkos tome, ovaj film nije konfuzan ali je cela priča neverovatno dobro zamršena. On vas vodi jednim putem gde možete imati mnogo očekivanja i onda shvatite da je u pitanju nešto što vam ne bi palo na pamet u tri života. Baš u tome je snaga ovog filma, što se transformiše iz scene u scenu u dramu, u horor, u psihološki triler, u misteriju i to radi na spektakularno dobar način. Na kraju nam film nudi nešto što je genijalno šokantan kraj, nešto što je neočekivana završnica i rešenje misterije za koju nismo znali ni da postoji. Jednostavno, danas je teško skriti nešto od iskusnog gledaoca. Ovaj pristup je nešto genijalno. 


Donekle me je taj kraj podsetio na Audition koji što pre moram reprizirati jer sam sve sigurniji da je taj film mnogo bolji od onog kakvim sam ga predstavio. Ako možete da istrpite par udaraca u stomak, ako volite psihološki hororični triler, ovo nikako ne smete propustiti. Ovo je jedinstveni "mind trip", ovo je jedinstvena priča koja se ne zaboravlja, ovo je prvoklasni šok koji će vam se urezati duboko u pamćenje.

Zanimljivosti:
Kuća koja je korišćena u filmu je prava. Režiser je od vlasnika tražio dozvolu da snima film u njoj. Prvi film Miyazaki Masumi posle deset godina pauze.

Naj scene:


Razotkrivanje...

Moja ocena: 8/10

четвртак, 6. септембар 2012.

Necronomicon (1993)


Alternativni naziv: Necronomicon: Book of Dead
Žanr: Horor
Režija: Christophe Gans, Shûsuke Kaneko, Brian Yuzna
Glumci:  Jeffrey Combs, Tony Azito, Juan Fernández...

Priča:
Čuveni pisac H.P. Lavkraft traži knjigu Nekronomikon. On saznaje da se ona nalazi u staroj biblioteci i čuvaju je monasi. Potom, on prepisuje neke priče koje se odmotavaju pred njegovim očima.

Moj osvrt:
Da se razumemo, ako na ovo gledamo kao na nešto što je zasnovano na Lavkraftu, nećemo se baš usrećiti. Realno ja do sada nisam ništa gledao što je zasnovano na njegovim delima a da je približno dobro kao ona sama. Drago mi je da sam potpuno uspeo da isključim Lavkraftove priče iz glave jer sam u ovom filmu uživao. On se sastoji od četiri priče koje su režirala tri režisera. Prva je ona koja traje celim tokom filma a tiče se samog Lavkrafta. On pronalazi tu dobro čuvanu knjigu i što se tiče te priče nećemo videti nešto posebno osim opasnosti koju ta knjiga nosi. 


Ono što je sjajno, to su tri glavne priče koje Lavkraft prepisuje iz knjige. Dopalo mi se što su toliko različite, što su prilično maštovite i mogu vam reći, sadrže dobru količinu šoka. Prva priča je o liku koji je nasledio staru kuću od nekog svog pretka. On ubrzo saznaje za jezivu i tragičnu sudbinu koja je zadesila njegovog pretka kao i razloge zbog koga se to desilo. Ova priča se bavi oživljavanjem mrtvih i buđenju nečega mnogo užasnijeg. Ovde ćemo videti i čuvenog Cthulhu-a. Odlična stvar je što ovde nemamo današnj CGI pa su korišćene maske. Možda će nekom ovo delovati siromašno, niskobudžetno ali meni iskreno izgleda sjajno. 


Druga priča podseća na priče iz Zone Sumraka i lako bi mogla da se smesti u te serije. Radi se o liku koji je pronašao način da živi večno ali za to moraju da se obezbede jezivi uslovi i da se čine užasne stvari. Ako volite Zonu Sumraka, ova priča će vas svakako zadovoljiti. Sigurno je da ona ima predvidiv kraj ali postoji jedan sitan jeziv detalj koji svakako ne možete očekivati. Što se tiče treće priče, ona je definitivno najšokantnija od svih. Sporo se razvija što može nekom da smeta ali meni je ovo bila odlična priprema za najbolesniju ideju i najveći šok u filmu. 


Možda, da je od svake priče napravljen film, ne bi rezultat bio ovako dobar. Ovako se u priče moralo ubaciti samo ono najbitnije tako da gledalac neće imati prostora za dosadu. Rekoh, zanemarimo Lavkrafta na momenat, ovde imamo gotovo sve podvrste horora, imamo tri različite atmosfere u tri priče, imamo odlične ideje. Teško je ne biti zadovoljan time u ovom vremenu kada je horor spao na najniže moguće grane.

Zanimljivosti:
Režiser Shûsuke Kaneko nije znao ni reč engleskog kada je režirao ovaj film. Brajan Južna, režiser treće priče se pojavljuje u filmu kao sporedna uloga. On glumi taksistu koji čeka Lavkrafta. Kod nas u Srbiji je objavljena knjiga Necronomicon koja sadrži Lavkraftove priče. Mogu da se pohvalim da sam vlasnik jednog primerka. Svako ko ceni i voli Lavkrafta trebao bi imati to delo u svojoj biblioteci.

Naj scena:


Teško je odabrati ovu scenu. Svaka priča ima jednu ili više odličnih scena, ali zbog same atmosfere i momenta u kom se pojavio, ova pojava Cthulhu-a mi je možda ostavila najbolji utisak.

Moja ocena: 7/10

недеља, 2. септембар 2012.

Blade (1998)


Kod nas nazvan: Blejd
Žanr: Akcija | Horor
Režija: Stephen Norrington
Glumci:  Wesley Snipes, Stephen Dorff, Kris Kristofferson...

Priča:
Polu-vampir, polu-smrtnik, ubijajući vampire postaje zaštitnik ljudske rase.

Moj osvrt:
Kao što sam već naglasio, nisam neki veliki fan Blejd filmova ali neću i ne želim da sporim kvalitet koji prva dva imaju. Treći ću da osporavam do zadnje trunke razuma. Ideja koja prati Blejda kao lika je sasvim ok. Ništa epohalno ali nema nekog preseravanja sa milijardu začkoljica koji dolaze, tipa, otporan je na sunčevu svetlost ali na sedmi maj prestupne godine koji pada u subotu a ne pada kiša, Blejd postaje smrtan. Hvala Bogu, toga su se klonili tako da je ta ideja o polu-vampiru sasvim dobra. 


Druga stvar koja radi posao u Blejdu je ta mešavina akcije i horora. Do sada su svi vampire ubijali nekim "kolac u grudi u po noći na groblju" metodama. Blejd ih tamani svojim arsenalom u scenama koje prijaju ako volite akciju. Sledeća dobra stvar je Blejdov asistent. Kris Kristofersonov lik zaista zaslužuje tu titulu. Obično su pomoćnici neki koji više smetaju ili sede negde u pozadini. Ovaj lik u sjajnom Kristofersonovom tumačenju zaslužuje punu pažnju. Dobar izbor glumaca zaokružuje i Stiven Dorf kao negativac. Uslovno rečeno mlad vampir, naložen na moć treba da bude takav kakvim ga je Dorf predstavio. 


E sada, evo malo stvari koje mi se ne dopadaju. CGI mi je prejadan. Od pljuštanja krvi do raspadanja nekih spodoba, sve izgleda prilično jeftino. Druga stvar koja mi se ne dopada je finale. Ceo film gradiš opakog negativca od Dorfa pri čemu gledalac očekuje spektakularnu završnicu sa gomilom pizdarija i na kraju nam serviraš nešto polumudno. Ne ide to tako. Treća stvar je jedan od najjadnijih fazona vezanih za vampire a to je da ih od sunčeve svetlosti štiti krema za sunce. To mi je u jednom momentu upropastilo ugođaj filma da moram to da uporedim sa saznanjem o čemu refren čuvenog Billy Jean Majkla Džeksona peva. Grandovski refren - jadna ideja vezana za vampire. 


Ali kao što bih tu pesmu mogao slušati još mnogo puta, tako bih i Blejda mogao gledati. Naravno ovo se odnosi na prva dva dela pri čemu mi je drugi nešto bolji. U svakom slučaju Blejd ima vernu armiju fanova i ima kvalitet zbog kog ga vredi pogledati.

Zanimljivosti:
LL Cool J je bio originalni izbor za Blejda. Vampirsku bibliju nazivaju "The Book of Erebus". Erebus je bog noći u grčkoj mitologiji.  Blejd vozi Dodge Charger iz 1968.

Naj scena:


Scena u kojoj upoznajemo Blejda.

Moja ocena: 6/10

субота, 1. септембар 2012.

Premature Burial (1962)


Žanr: Drama | Horor | Misterija
Režija: Roger Corman
Glumci: Ray Milland, Hazel Court, Richard Ney ...

Priča:
Umetnik se polako udaljava od svoje žene a opsesija da će biti živ sahranjen postaje sve veća.

Moj osvrt:
Do sada sve Kormanove ekranizacije Poa koje sam gledao, bile su odlične. Postoji još jedna bitna stvar u svemu tome, sve ekranizacije koje sam gledao imale su najveću ikonu horora, Vinsenta Prajsa. Što se tiče ovog filma, ideja mi se prilično dopada. Čovek koji smatra da je njegov otac bio živ sahranjen jer je čuo očev glas iz grobnice posle sahrane, doživeo je da vidi još jedan sličan slučaj što ga je skroz poremetilo. On postaje opsednut da će biti živ sahranjen. Tu je film obećavao da će ponuditi gomilu bolesnih i napetih stvari. U principu, glavna stvar je psiha tog čoveka koji polako gubi razum i tu ovaj film doživljava pad. 


Ne kritikujem Milanda kao glumca, ali kada treba prikazati opsednutost, ludilo i nestabilno mentalno stanje lika, tu Prajs nema konkurenciju. Miland deluje kao da mu je dosadno, kao da mu se spava i povremeno deluje besno kada to najmanje očekujemo. Zbog tako bledunjavog lika koji ne uspeva kao Prajs da svu pražnju okrene sebi pa bi pored njega i takva zabluda od glumca kao Orladno Blum delovao podnošljivo, gledalac prilično skreće pažnju kao ostalim likovima i glavni problem je što se onda lako uvidi rešenje misterije. Srećom njegovu suprugu glumi prelepa Hejzel Kort, tako da skretanje pažnje sa glavnog lika i nije tako teško palo. 


Ono što je najgore, rešenje misterije nam se nudi previše puta. Dobra ideja je izvedena slabašno i nije nam pružila puno šokova iako je imala dosta potencijala. Pogotovu kada je glavni lik sebi sagradio grobnicu iz koje može izaći na milion načina. Tek tu sam očekivao da se ta lokacija iskoristi za neke veoma napete scene ali od toga nije bilo ništa. Ono što je u prethodnim Kormanovim filmovima bilo genijalno, to je scenografija, ali ona u ovoj priči skoro da je i nebitna. Za ovu priču uopšte nije bitno što glavni likovi žive u starom zamku okruženim maglovitim poljima prepunim grobova i sablasnog drveća. Čemu to služi u psihološkom hororu osim da lepo izgleda, nisam uspeo da otkrijem. 


Niti sam video ludilo kao u npr. genijalnom Pit and The Pendulum, niti sam video šok kao u njemu, nijedna ideja nije skroz iskorišćena, Miland nije uspeo da dostavi ono što se u ovoj ulozi očekivalo... Daleko od toga da je ovo loše, ali daleko od toga da sam naročito i zadovoljan. Ovako neiskoristiti dobru priču i ideju može samo da rezultira prosečnim filmom.

Zanimljivosti:
Poslednji film Heder Ejndžel. Korman je odlučio da ne snima film u saradnji sa American International Pictures. Pošto je Prajs bio pod ugovorom sa njima, Korman se odlučio za Rej Milanda kao glavnog glumca.

Naj scena:


Prikazivanje izgrađene grobnice. Odlična scena koja obećava mnogo. Nažalost, sramotno je neiskorišćeno sve iz nje.

Moja ocena: 5/10