Za recenzije filmova svih žanrova i recenzije filmovanih knjiga posetite
http://filmskihitovi.blogspot.com/

Obaveštenje

Obaveštenje: Budite slobodni da preporučite neki dobar horor, bez obzira na zemlju porekla i godinu kada je snimljen. Ako prvi put posećujete ovu stranicu, zamolio bih vas da odete na blog filmskihitovi (link iznad) i pročitate Važno Obaveštenje u sekciji Obaveštenja.

среда, 29. фебруар 2012.

Shark Night 3D (2011)



Kod nas nazvan: Noć Ajkula
Žanr: Horor | Triler
Režija: David R. Ellis
Glumci: Sara Paxton, Dustin Milligan, Chris Carmack...

Priča:
Vikend na ostrvu se pretvara u pakao za nekoliko posetioca koji su napadnuti od strane ajkula.

Moj osvrt:
Braćo i sestre, verujem da je većina vas gledala Spilbergov Jaws kod nas preveden kao Ajkula. Što se tiče takozvanih animal attack filmova to je najbolje što može da se vidi. Ovaj film je bombastično najavljivan. Znao sam da ne može ni prići ajkuli, čak sam predpostavio da će biti i loš ali nisam baš očekivao ovakav promašaj. Prvo malo o likovima. Imamo štrebera, finu devojku, fuficu, zajebanta, crnca i latino devojku. Verovatno bi scenaristi dobili zatvor da su ubacili dva ista lika. Kada kažem zatvor, ne mislim na ustanovu. 


U principu likovi su tačno onakvi kakvi treba da budu da vas ni malo ne zanimaju. Što se tiče prva tri ženska lika u filmu, njima vidimo prvo zadnjice pa lica, a svaki od ta tri lika se pojavljuje odvojeno. Bravo retardi. Tačno se vidi za koga je film pravljen. Potom čekate pojavu ajkula i kada se pojave budete šokirani. Zašto šokirani? Spilberg je imao maketu koja je bila donekle robot ali se pokvarila na početku snimanja. E ta maketa izgleda vrhunski naspram ovih CGI ajkula. Što se tiče ujeda, odgrizanja i ostalih akcija ajkula, videćete samo krv u vodi. Što se tiče nekih napetih scena, njih ćete pre videti u reklamama nego ovde. Priča nema veze sa vezom, prepuna je patetike, gluposti, rupa, nebuloza, šablona... Ko to ne primeti, iskreno se brinem za njegovo zdravlje. 


Nisam film gledao u 3D-u ali imamo gomilu scena gde ajkule uskaču u kameru, pa čak i jedan čamac koji je eksplodirao nasukavši se (WTF) i njegove delove kako lete ka gledaocu. Sve u svemu imamo film sa ajkulama koje izgledaju očajno, loše scene, priču koju su smislili klinci od desetak godina ili scenaristi koji smatraju da će ovo gledati ljudi koji nisu pogledali više od dva filma u životu, likove koji vas apsolutno ne zanimaju... Zašto onda trošiti vreme na ovo?

Zanimljivosti:
Film nije pretpremijerno prikazan kritičarima.

Naj scena:


Evo neka bude ova scena, ali i ona je kao i sve ostale prilično jadna.

Moja ocena: 1/10

Drugo Mišljenje: Shark Night 3D (2011)

недеља, 26. фебруар 2012.

The Mist (2007)




Žanr: Horor | Naučna Fantastika | Triler
Režija: Frank Darabont
Glumci: Thomas Jane, Marcia Gay Harden, Laurie Holden...

Priča:
Žestoka oluja oslobađa krvožedna stvorenja koja napadaju mali grad, gde se nevelika grupa ljudi zatvara u supermarket boreći se za svoje živote.

Moj osvrt:
Pre svega napomena da je ovaj film zasnovan na priči Stivena Kinga. Od njega može svašta da se očekuje tako da uspeh filma zavisi od maštovitosti filmotvoraca. E sada pogledajte koja su to dva filma zasnovana na pričama Stivena Kinga a da su u režiji Frenka Darabonta. The Shawshank Redemption (Bekstvo Iz Šošenka) i Green Mile (Zelena Milja). Savršeni filmovi. Ima li onda razloga da sumnjate da treći film u saradnji ovog dvojca nije takav? Ni najmanje. 


Filmove sa čudovištima volim da gledam jer su mi zanimljivi ali većina njih su prilično loši (Čast prvom i drugom Alienu kao i prvom i drugom Predatoru). Nekako se sve tu zasniva čovek vs. stvorenja pa udri Mile letnji dan do podne. Do ovog filma nisam video nijedan gde čovek nije imao ama baš nikakvu šansu u sukobu sa tim drugim stvorenjima. Ovde su stvorenja jeziva i zaista osetite beznađe pri pojavi svih njih. A sada ću vam reći da su ta stvorenja najmanje bitna stavka u filmu. Ona su tu da predstavljaju opasnost i to je to. 


Ovde je akcenat bačen na ljudsku psihu. Kako se čovek ponaša u momentima kada je njegova zadnjica u pitanju. Ne braćo i sestre, ovde nema heroja, ovde su obični ljudi. Među njima ima i ovakvih i onakvih ali nemamo ono supermen sranje gde jedan baja može da skrši bilo koga. Ok, nije ni to nužno loše, recimo u Predatoru se Švarcika muški nosio sa dotičnim. Ali ovo nije takav film. Ovo je pre svega horor ljudske psihe. Likovi su takvi da će vam ući pod kožu. Ili ćete ih voleti ili mrzeti. Da ne bih mnogo spoilovao zbog ljudi koji nisu pogledali film reći ću da postoji jedna scena, da se tako izrazim, žrtvovanja. Braćo i sestre, od te scene sam se zaledio. 


Ovaj film je toliko višeslojan i ima toliko segmenata da je to za poštovanje. Neki hvale a neki kude efekte. Iskreno da vam kažem, gledao sam film barem deset puta i nijednog momenta nisam obratio pažnju na njih. To valjda dovoljno govori koliko je film dobar. Atmosfera u filmu je genijalna. Najčešće je jeziva i to kulminira na samom kraju. Čitao sam takođe kako neki mudroseri kritkuju kako je film loš sa psihološke strane. Pretpostavljam da je većina njih bila u bezizlaznoj situaciji i smrtonosnoj opasnosti gde su morali da brinu za svoje bližnje pa su kompetentni proceniti. Neću se baviti psihom tih ljudi jer je ovo horor, a horor podrazumeva ono najstrašnije ili najtamnije u ljudskom umu, a to je ovde i predstavljeno. 


Hajde opet da se potrudim da manje spoilujem. Imamo jednu scenu u kojoj jedan lik plače bez suza. Ustvari to je plač u kom vidimo njegov krik ali ne i suze. To su neki pripisali lošoj glumi dotičnog lika. Da li zaista mislite da bi čovek koji je napravio Zelenu Milju i Bekstvo iz Šošenka dozvolio sebi toliki propust. Meni su ta scena i taj plač savršeni takavi kakvi jesu. Jednostavno jeza vam u tom momentu probija kosti i ta scena i takav plač su genijalno uklopljeni tu. Sada malo o muzici. Postoji dva načina za ubacivanje muzike u film. Ili postavite da film bude u službi muzike ili da muzika bude u službi filma. U životu nisam video bolje uklopljenu muziku u film, tj. jednu pesmu. Ako je neko od vas služao Dead Can Dance i njihovu pesmu Host of Seraphim onda zna o čemu pričam. Braćo i sestre ja muziku slušam barem 10 sati dnevno. Ovako jezivo ništa nisam čuo u mom životu. Naj scena mi je završnica, ali ona traje dugo i celom tom završnicom se vrti Host Of Seraphim. 


E sada malo o toj završnici. Postoji dve verzije, ona za sekaperse i devojčice koje ne mogu da popiju udarac u stomak. Ona obara ocenu filmu barem za tri. Postoji i pravi kraj, kraj koji je za mene jedan od najšokantnijih ako ne i najšokantniji kraj ikada. Posle toga ostanete sleđeni dugo ne znajući šta da mislite o filmu. Verovatno ćete tu biti podeljenog mišljenja, ali verujte mi braćo i sestre, ta sumnja brzo nestaje, a sa vremenom raste i oduševljenje ovim remek delom ne horora već kinematografije. 

Zanimljivosti:
Na početku filma možemo videti sliku iz Kingovog serijala Mračna Kula. Osim te slike film ima još referenci na taj književni serijal. Takođe u jednoj sceni čovek natrčava na rotirajuću policu sa knjigama. Sve knjige na toj polici napisao je Stiven King. Apoteka do supermarketa se zove King's Pharmacy.  Darabont je prihvatio da režira film tek pošto je ubedio producente da se kraj filma iz scenarija ne menja. 


On je hteo da film bude snimljen u crno beloj tehnici i u specijalnom izdanju ovog filma, uz ovaj standardni, dobija se i disk sa tom crno belom verzijom. Darabont je želeo da King glumi u filmu ali kada je ovaj to odbio, ta uloga je dodeljena Brajanu Libiju koji se pojavljuje u svakom Darabontovom filmu. Ovo je nakraći film koji je do današnjeg dana snimio Darabont. King se plašio kako će ova njegova priča biti ekranizovana dok je Darabont ovu ekranizaciju nazvao najsrećnijim momentom u karijeri. 

Naj scena:


Završnica. Jezivo, šokantno i neponovljivo. Muzika savršeno nosi ovaj kraj filma.

Moja ocena: 10/10

Drugo Mišljenje: The Mist (2007)

четвртак, 23. фебруар 2012.

Kill List (2011)

Žanr: Horor | Triler
Režija: Ben Wheatley
Glumci: Neil Maskell, MyAnna Buring, Harry Simpson...

Priča:
Skoro godinu dana posle neuspešnog posla, plaćeni ubica uzima posao u kom treba da ubije troje ljudi. Ono što počinje kao jednostavan posao, završava se putem u srce tame...

Moj osvrt:
Ovo je bez konkurencije, bez sumnje, bez ikakvog daljeg polemisanja i razmišljanja najveće govno od filma koje sam u životu pogledao. Imamo glavnog lika i njegovu suprugu koji se non stop raspravljaju oko milion stvari. Imamo najboljeg prijatelja ovog lika koji je ujedno i pomoćnik u tim ubistvima. 90% filma su bračne rasprave i prazne priče između likova. Tokom tih bračnih rasprava poželećete milijardu puta da Leatherface zaluta iz Texas Chain Saw Massacre i preseče ove retarde na pola. Tokom filma nam nabacuju neke čudne stvari, kao zapliću misteriju i slična sranja. Kao ovaj glavni lik je nešto zajebano pa mu se pre ubistva neki i zahvale. I na kraju šta se ispostavi, ama baš ništa. Da sada uzmu i izbrišu sva ta misteriozna preseravanja, ništa vam u filmu ne bi falilo. 


Likovi koji unajmljuju ubice su providni i vidi se da vode neku zajebanu igru. Naravno na kraju se vidi da su oni upravo ono što se očekuje. Ovo nije Linčov nadrealizam koji možda ne skontate, ovo nije misterija koju treba otkriti, ovo nije priča koju treba analizirati, ovo nije film o kom treba razmišljati, ovo je film koji to nije, ovo je jedno najobičnije smeće koje treba zaobići u širokom luku. Da braćo i sestre, iako sam rekao da vam nikada neću reći da ne pogledate neki film, sada vam to govorim. Seks i Grad, Očajne Domaćice, repertoar Ivana Bosiljčića, pornići, sve to ima više mozga i duha od ovog nedela. Zbog toga uz njega neće stajati ni Zanimljivosti ni Naj scena. Samo ocena koja ga najbolje opisuje.

Moja ocena:0/10

Drugo Mišljenje: Kill List (2011)

среда, 22. фебруар 2012.

House of Wax (2005)




Žanr: Horor | Triler
Režija: Jaume Collet-Serra
Glumci: Chad Michael Murray, Paris Hilton, Elisha Cuthbert...

Priča:
Šest prijatelja je zalutalo u pust grad u kom dominira muzej voštanih figura. U njemu su dva brata koji imaju poseban način na koji njihove figure izgledaju realno.

Moj osvrt:
Original na kom je zasnovan ovaj film je Mystery of the Wax Museum (1933) koji nisam pogledao. Pre ovog filma, original je doživeo prvi rimejk, a to je bio odlični House of Wax (1953) sa Vinsent Prajsom. Prva pomisao, kada je ovaj film u pitanju, bila mi je Paris Hilton u hororu. Nisam još iščitao ceo blog Dejana Ognjanovića ali iskreno se nadam da je komentarisao ovaj film jer me njegov stil pljuvanja po stvarima oduševljava i njegov komentar na ovu činjenicu me živo zanima. Napominjem da ovo što je u segmentu "Priča" uglavnom prepisujem sa imdb-a tako da pre gledanja filma nisam imao ni najblaže veze o čemu se ovde radi. 


Posle desetak minuta sam pauzirao i napisao sledeće (kopirano od reči do reči): "Početna scena je u sedamdesetim gde vidimo da se neka ne baš srećna porodica bavi voštanim figurama. Imamo scenu sa klincima gde je jedan miran a drugog moraju da vežu da bi jeo, pri čemu on dobija gadan šamar. Pretpostavka: Ovaj besni klinac će da za tridesetak godina proganja glavne likove u ovom muzeju, a možda i ubije baticu jer se jasno prikazuje kako tog istog baticu zaboli dok ovaj drugi dobija batine. Prva stvar koja je ovde uočljiva je da glumaca nema. Ovi likovi koji se pojavljuju u filmu su sve samo ne glumci. Niko od njih ne zna ni da stoji i gleda u kameru prirodno.  Likovi su tako šablonski da to nije normalno. Imamo jednog od onih slatkiša koji uvek prežive. Naravno tu mislim na moralnu devojčicu koja će siguran sam na kraju uz trista čuda izvući živu glavu. 


Imamo njenog dečkića koji je dobrica, to je jedan od onih likova koji sigurno najebu. Imamo njenu napucanu drugaricu koja je tu da bude i malo golotinje - takođe lik koji obavezno najebe. Imamo jednog crnca koji je u nekom rep fazonu jer zaboga ko je čuo za Hendriksa i slične velikane. To je onaj tip ortaka koji neizostavno najebe. Imamo jednu budalu koja ako bude zabavna ima šanse da preživi, ako ne, definitivno neće živ dočekati kraj filma. Imamo nekog opasnog baticu, hejtera, koga se svi pomalo plaše. To je ona vrsta likova za koje se kasnije uvek ispostavi da su pozitivci. Obično se žrtvuju za ekipu. Iskreno se nadam da sam se prevario barem u 10% pretpostavki." 


Evo braćo i sestre, ovo nije dokaz moje vidovitosti. Ovo je dokaz koliko je ovaj film sranje. Predvidiv od prve do poslednje scene. Doduše u nečemu sam se prevario ali to morate pogledati da otkrijete. U stanju sam da ovaj film seckam scenu po scenu kako bih pokazao koliko je skoro svaka od njih očajna.  Nisam verovao da ću ovo reći ali Paris Hilton je ovde možda i najbolja glumica. Postupci likova su tako debilni da to nije normalno. Jedini dobar fazon uz neka ubistva, preuzet je iz prethodnika iz 1953 (možda i iz originala) i to je to. Iskreno bih voleo da čujem dobro obrazloženo mišljenje nekog kome se ovaj film sviđa. 

Zanimljivosti:
Pre nego što je Paris Hilton odabrana za ulogu, Dženifer Koneli i Kejt Vinslet su bile prvi izbor (kao da bi i jedna od njih pristala da se pojavi u ovome). Većina voštanih figura su statisti sa maskama. 

Naj scena:


Izrada figura. Oko ovoga su se barem potrudili (izuzimajući retardiranu depilaciju)

Moja ocena: 2/10

понедељак, 20. фебруар 2012.

Fright Night (2011)




Kod nas nazvan: Noć Strave
Žanr: Komedija | Horor
Režija: Craig Gillespie
Glumci: Anton Yelchin, Colin Farrell, David Tennant...

Priča:
Tinejdžer počinje da sumnja da je njegov sused vampir.

Moj osvrt:
Originalni Fright Night je bio sasvim zanimljiv film. Ni počemu mi posebno nije bio epohalan, ali za jedno gledanje i za zabavu sasvim je isputnio to što sam očekivao. Onda je nekom palo na pamet da obradi taj film. Pre svega stari film je imao onaj šmek osamdesetih i to teško da može da se ponovi. Nije bio neki naročito kvalitetan film niti je imao materijal da oduševi, tako da zaista ne vidim razlog zašto bi tako nešto obrađivali. I šta smo dobili posle svega? 


Dobili smo isto što i sa onim starim, samo neuporedivo dosadniji film. Ljudima koji nisu gledali original ovo možda bude malo zanimljivije nego meni mada čisto sumnjam. Priča je ista, koncept je isti, jedino što je novo to su efekti i to je to. Gluma je, osim Farela, potpuno prosečna. Stari film je bio taman toliko zanimljiv da vas zanima šta će biti u sledećoj sceni. Ovde mi je potpuno bilo svejedno šta je sledeće. Jednostavno znam šta će da se desi, a i da nisam gledao original znao bih to, tako da film nema ama baš ni trunku neke napetosti i ne budi ni malo interesovanja. Kvalitet mu jeste to što se lako gleda ali od prvog do poslednjeg njegovog momenta sam bio ravnodušan. 


U starom filmu me je iritirao drugar glavnog lika dok je on ovde skroz dobar u izvođenju Christopher Mintz-Plassea ali pošto je on tako dobar i zanimljiv, scenaristi su mu dodelili desetak minuta na filmu. Pojavljuje se i komšija vampir iz originala, tačnije glumac koji ga je glumio, Chris Sarandon i to samo zato da bi ga ubili za desetak sekundi. Ako želite da se zabavite i fino nasmejete, pogledajte original. Ovo je zabavan filmić za klinje koji tek počinju da gledaju horor skrivajući se iza ćebenceta pri svakom nagoveštaju strašne scene. 

Zanimljivosti:
Jurnjava automobila je snimljena iz jednog pokušaja. Piter Vinsent je dobio ime po legendama horor žanra, Piteru Kašingu i Vinsentu Prajsu. Zanimljivo je da su smatrali kao odavanje pošte velikanima kačanje njihovih imena na jednu budalu. 

Naj scena:


Duel na putu. Zanimljivo kretanje kamere u vozilu i u principu jedini žestok duel sa glavnim vampirom su dovoljni razlozi da ovo bude najbolja scena u filmu.

Moja ocena: 5/10

Drugo Mišljenje: Fright Night (2011)

субота, 18. фебруар 2012.

Black Water (2007)




Žanr: Akcija | Drama | Horor | Triler
Režija: David Nerlich, Andrew Traucki
Glumci: Diana Glenn, Maeve Dermody, Andy Rodoreda...

Priča:
Jeziva priča o preživljavanju u močvarama Severne Australije.

Moj osvrt:
Braćo i sestre, ovo je bilo napeto. Na početku filma imamo poruku da je film zasnovan na istinitim događajima. To pije vodu do samog kraja ali vas na kraju ubede da je to još jedan marketinški "trik". Posle petnaestak minuta uvoda počinje napeta vožnja od sat i petnaest. Zamislite situaciju: čamac vam se u močvari okrenuo, u brzini ste sa još dve osobe uspeli da se popnete na drvo shvativši da ste pobegli od krokodila koji se muva tu u vodi. Znate već kako izgleda to drveće u močvari. Vaš vodič je poručkan, vi nemate pojma gde se nalazite a voda u kojoj je krokodil je neprozirna... Veselo, zar ne? 


Ovde ću se ponovo osvrnuti na priču koju je ispričao Kristofer Li. On je izjavio kako više ne gleda horore jer je danas gledaocu sve prikazano. Ovde krokodila ne viđamo često, i kada ga vidimo to je na par sekundi Nemamo manje više nijednu eksplicitnu scenu odgrizanja delova tela, ali svaka pojava krokodila je fenomenalna. Prosto vam se digne kosa na glavi. Još jedan genijalan aspekt samog filma je muzika. Pojavu krokodila obično prati neka jeziva tema. Takođe, zvuci močvare i zvuci u jednoj olujnoj noći su fenomenalni. Naj scena je scena u kojoj jedva vidimo krokodila, ali ga i te kako čujemo. Scene su takve da sipaju napetost na sve strane. Tako dobro su napravljene da će vas u toku svake od njih zaboleti želudac od napetosti. 


Što se tiče negativnih stvari imam samo dve zamerke. Prva je sitna a tiče se neke patetične, prežvakane priče o trudnoći. Druga stvar je sama završnica. Ona jeste napeta i zanimljiva ali nekako ne ostavlja onakav utisak realnosti kao prethodni deo filma. Da su i nju napravili u duhu većeg dela filma, ovo ostvarenje bi bilo za antologiju horora. Bez obzira na te sitne propuste, ovo je zaista dobar film koji smatram obaveznim za pogledati.

Zanimljivosti:
Ovo je jedan od dva australijska filma sa krokodilima koji su izašli 2007 godine.

Naj scena:


Olujna noć. Maestralno iskorišćen ambijent, više nego jeziva scena koja će vas zaprepastiti.

Moja ocena: 7/10

среда, 15. фебруар 2012.

The Fog (1980)




Kod nas nazvan: Magla
Žanr: Horor
Režija: John Carpenter
Glumci: Adrienne Barbeau, Jamie Lee Curtis, Janet Leigh...

Priča:
Ribarski gradić u Severnoj Kaliforniji, sagrađen pre sto godina, postaje meta osvetoljubivih duhova...

Moj osvrt:
Kao klinac sam obožavao ovaj film. Završne scene u kojoj se pojavljuju ovi duhovi su mi bile jezive. Zbog te stare ljubavi prema ovom filmu, odlučio sam da ga pogledam posle skoro dvadeset godina. Film počinje tako što stari kapetan deci priča neku strašnu priču i gledalac odmah skonta da će se radnja filma vrteti oko nečeg sličnog. Potom imamo malo tih nazovi strašnih događaja. 


Posle toga imamo skoro sat vremena upoznavanja sa likovima koji su prilično plitki, nezanimljivi i takvi ostaju do samog kraja filma. To je prva mana. Druga mana je što je na to njihovo upoznavanje i otkrivanje šta stoji iza misterioznih događaja potrošeno previše vremena. Da su nam ti likovi predstavljeni bolje i da je ipak veći deo tog praznog hoda bio posvećen priči iza cele misterije, to bi diglo napetost i kraj bi bio dočekan sa velikim nestrpljenjem ali i jezom. Ovako film je u tih prvih sat vremena prilično spor i povremeno ima stvari koje su zaista dobre. Potom sledi dugo očekivana završnica koja je sjajna u zadnjih desetak, petnaest minuta filma. 


Da je dotle izvršena bolja karakterizacija likova i da je začinjena ta misteriozna priča, kraj bi imao još bolji efekat i film bi mogao samo da oduševi. Ovako je samo ta završnica sjajna i zaista se kao klinac nisam prevario što se tiče njenog kvaliteta. Ta scena mi ostaje jedna od najboljih horor scena koje sam video. Ostalo je taman toliko dobro da drži pažnju. Zaista šteta jer da je scenariju posvećeno više pažnje, sada bi umesto o dobrom pričali o jednom genijalnom filmu.

Zanimljivosti:
Posle obrade film je bio prekratak za prikazivanje pa je Karpenter odlučio da doda priču starog kapetana na početak filma. Sam Karpenter igra pomoćnika Oca Melouna. Na početku filma se pojavljuje rečenica iz poeme Edgara Alana Poa "A Dream Within a Dream". 

Naj scene:


Završnica. Scena je estetski savršena i u isto vreme jeziva. Malo je horor filmova koji mogu da se pohvale tako nečim.

Moja ocena: 6/10

Drugo Mišljenje: The Fog (1980)

недеља, 12. фебруар 2012.

Paranormal Activity 3 (2011)




Kod nas nazvan: Paranormalna Aktivnost 3
Žanr: Horor
Režija: Henry Joost, Ariel Schulman
Glumci: Chloe Csengery, Jessica Tyler Brown, Christopher Nicholas Smith...

Priča:
1988, sestre Kejti i Kristi za druga imaju nevidljivi entitet koji obitava u njihovom domu.

Moj osvrt:
Ne vredi braćo i sestre... Zaista sam želeo da mi se ovaj film dopadne. Na početku imamo mali deo priče sa odraslim sekama gde jedna drugoj donosi video-kasete koje su pripadale mami i očuhu. Odmah shvatimo da je sadržaj tih kaseta tema ovog filma. To je sasvim ok i otvara mnoge mogućnosti. E sada, kasete su naslovljene tipa, "Kejtin osmi rođendan" bla bla bla. Zanimljivo je da među kasetama imamo i takva dela tipa "Mama i očuh su nevaljali", "Duhovi među nama" ili "Brutalne smrti voljenih nam...". 


Naravno parafraziram, ali zamislite roditelje ili likove koji bi ostavili te kasete deci. Naravno seke ne gledaju te kasete već to se prikazuje nama. Generalno utisak je da je sve ovo već viđeno uz par novih fazona koji su nebitni i krajem koji je totalna kopija The Last Exorcism završnice. Gledalac skonta da nema teoretske šanse da bi seke zaboravile nešto ovakvo, da nema teoretske šanse da se priča iz prošlosti slaže sa pričama iz budućnosti i da je ovo još jedno smeće koje služi za uzimanje para. Naravno imamo i bezbroj mesta gde bi postavili pitanje zašto iko snima ovo. Mislim boriš se za život, bežiš ali se trudiš da držiš mirno kameru da ljudi vide kako si se ti negde sakrio dok ti lampa na kameri šljašti. 


Jedine strašne scene su kada vidite neku od devojčica kako se po noću muvaju po kući u svojim dugim spavaćicama. Sve ostalo je već viđeno u ranijim filmovima i to ne samo Paranormal Activity. Film jeste sigurno bolji od drugog dela ali to i nije bilo tako teško. Ako misle da sledeći nastavak bude barem prosečan, moraće da prestanu da vređaju inteligenciju gledaocima. Ako nastave ovako, i original može da izgubi svoju vrednost jer nastavci ga samo vređaju.

Zanimljivosti:
U ovom filmu vidimo momenat u kom je nastala Kejtina slika koja se pojavljuje u prva dva filma. Kao i u prethodnom Paranormal Activity, neke scene iz trejlera ne postoje u filmu. 

Naj scene:

Devojčice u mraku

Moja ocena: 4/10

Drugo Mišljenje: Paranormal Activity 3 (2011)

петак, 10. фебруар 2012.

The Haunting (1963)





Kod nas nazvan: Opsednutost
Žanr: Horor
Režija: Robert Wise
Glumci: Julie Harris, Claire Bloom, Richard Johnson...

Priča:
Doktor Markvej vrši istraživanja kako bi dokazao postojanje duhova. Na red dolazi Hill House, velika, jeziva vila sa mračnom istorijom brutalnih ubistava i ludila.

Moj osvrt:
Na početku filma ide priča o istoriji kuće koja se istražuje. Ta priča je sjajna, otvara mnogo mogućnosti i samim tim film vas zainteresuje. Sama kuća koju istražuju možda i ne deluje tako jezivo ali to su fenomenalno sakrili postavljanjem kamere nisko snimanjem mračnih oblaka iznad nje. Zaista majstorski su odrađene te scene. Generalno, kretnja kamere u celom filmu je odlična. Pripreme za jezive događaje se obave brzo, nema bespotrebnog razvlačenja radnje. Četvoro ljudi vrlo brzo dospeva u tu kuću kako bi istražili fenomene. 


Što se tiče onih scena koje horor čine hororom, one su jedini razlog zašto je ocena koju sam dao filmu ovako niska. Prvo imamo scene u kojima ne možemo ništa videti ili čuti ali nam glumci svojim dijalogom kažu kako nešto osećaju. To i nije loše ali ne može da ostavi neki naročit utisak. E sada ono glavno. Imamo npr. scenu u kojoj se čuju glasovi, krici ili šta već u noći. I umesto da te scene budu vrhunski napete kao što su mogle biti, neki veseo momčić se setio kako bi na genijalan način mogao da upropasti svaki doživljaj. Kao kada bi vas neko poslužio fenomenalnom tortom i taman da počnete da je jedete on je posoli na vaše oči. Imamo glavog lika u filmu a to je žena koja ima psihičke probleme. Naravno nemam ništa protiv glume ovog lika niti bilo kog drugog, ona je zaista dobra. Problem je u tome što ceo film čujemo misli glavnog lika. 


I sada dobro zamislite scenu u kojoj se čuju krici ili zvukovi u noći. Umesto da ta scena bude napeta, da gledalac nagađa šta se to čuje, gde se to čuje i šta se dešava, on onda čuje npr. ovo "Jao, deca vrište... jao ne mogu da slušam... jao ne mogu da slušam kako neko muči decu... jao vrisnuću... jao nešto me dira po ruci...". Što je najgore od svega, njene misli čujemo i van tih horor scena. Zaista šteta. Film ima 7.7 na imdb i po tome je jedan od najboljih horora ikada. U potpunosti bih se složio s tim da nema ovog problema koji sam naveo. Ovako, ovo ostvarenje za mene spada u onu grupu ok za jedno gledanje.

Zanimljivosti:
Ras Tamblin nije želeo da glumi u ovom filmu ali je MGM zapretio da će raskinuti ugovor sa njim. Ispostavilo se da je ovo jedan od njegovih najuspešnijih filmova. Robert Vajs je bio pod ugovorom sa MGM-om i dugovao im je još jedan film. Uprkos tome što su mu drastično smanjili budžet, snimio je ovo ostvarenje. Martin Skorseze je izjavio kako je ovo njegov omiljeni horor film.

Naj scena:


Prolog

Moja ocena: 5/10

Drugo Mišljenje: The Haunting (1963)


четвртак, 9. фебруар 2012.

Paranormal Activity 2 (2010)




Kod nas nazvan: Paranormalna Aktivnost 2
Žanr: Horor
Režija: Tod Williams
Glumci: Katie Featherston, Micah Sloat, Molly Ephraim...

Priča:
Posle nekoliko slučajeva koji su ličili na provale porodica odlučuje da postavi sigurnosne kamere u svoj dom. Ubrzo saznaju da su stvari mnogo jezivije nego što su mislili.

Moj osvrt:
Pošto ovih dana planiram pogledati treći nastavak ovog filma, odlučih da ovu dvojku bacim na meni. Iako moja ocena to nije govorila, prvi Paranormal Activity je film u kom sam zaista uživao. Nisam mu dao veću ocenu zbog nekih stvari koje su mi zasmetale, ali uprkos njima tom filmu ću se uvek rado vratiti. Onda je na red stigla dvojka i za očekivati je bilo da će napraviti jeziviji i dinamičniji film nego prvi. 


Očekivanja su izneverena u potpunosti. Šta da vam pričam o dinamici i jezivosti kada je sve što valja ponovljeno iz prvog filma. Na samom početku se naravno ne dešava ništa i to ne samo da bude uvod već taman toliko da počne da smara. Potom više od polovine vremena prokletog filma protraćeno je na crevo koje se pomera u bazenu. Ja iskreno ne znam koga to može da zaplaši kada mu se servira milion puta. Kada se ne pomera crevo u bazenu onda se sudovi tresu u kuhinji pri čemu su posle jubilarnog sto pedeset i šestog trešenja popadali. Imamo nekoliko scena koje se ponavljaju iz prvog dela i jednu jedinu scenu vrednu pažnje a tiče se senke na prozoru koja opet nije ni blizu iskorišćena kolio je trebala biti. Inače taj prozor je sniman i posle te scene više puta i ništa se nije dogodilo. 


Sve u svemu jedno ogromno razočarenje. Ni trunke one napetosti iz prvog dela, ni trunke onog straha koji se tamo oseti, ni trukne beznadežnosti... samo dobra stara dosada koja dominira neoriginalnim filmom napravljenim da uzme pare na slavi originala. Po komentarima čujem da su se znatno popravili u trećem delu pa s nestrpljenjem očekujem njegovo gledanje.

Zanimljivosti:
Ovaj film je najavljen odmah posle prikazivanja prvog dela. Kristofer Šakon, stručnjak za paranormalno je pomogao u promovisanju ovog ostvarenja. Trejler za ovaj film je bio zabranjen u nekim bioskopima jer je plašio decu.

Naj scena:


Senka na prozoru.

Moja ocena: 3/10

субота, 4. фебруар 2012.

The Deaths of Ian Stone (2007)




Žanr: Horor | Triler
Režija: Dario Piana
Glumci: Mike Vogel, Jaime Murray, Christina Cole...

Priča:
Radnja se vrti oko Amerikanca koji živi u Britaniji, Iana Stouna, koga svaki dan ubijaju misteriozna i jeziva bića. On se potom budi u nešto drugačijem životu nesvestan onog prethodnog. Čim se seti nečeg iz prethodih života, dolazi u opasnost da ponovo bude ubijen i to na još suroviji način nego ranije.

Moj osvrt:
Priznajem, kada sam pročitao o čemu se radi, pomislio sam da ovo nikako ne može da omane. Na trenutak me je pokolebalo mišljenje cenjenog kolege sa hororfilmovi.blog.rs, ali opet sam bio ubeđen da će ovo biti prilično dobar film. Kao i obično, kada god sam od filma očekivao nešto dobro, bio sam razočaran. 


Ovo što je na početku delovalo kao dobra ideja, da se lik budi u malo izmenjenom životu da bi ponovo bio ubijen, je jedina dobra stvar u filmu. Ali kasnije to je potpuno obesmišljeno i nastala je prežvakana priča prepuna rupa. Cela priča je klasična krađa radnje i ideja nekoliko filmova, pre svega takvih kvalitetnih ostvarenja poput Dark City, Matrix pa i Groundhog Day. Sve je smućkano u jedva pitak bućkuriš koji teško koga može u potpunosti zadovoljiti. Ja shvatam da je teško smisliti nešto novo i nemam ništa protiv krađa ideja ako krajnji rezultat opravdava sredstva, ali ovde imamo likove koji su smislili nešto dobro samo da bi ga upropastili kopiranjem već viđenih stvari. 


Ali dobro, svaki film ima publiku pa će i ovaj imati svoje poklonike. Po ocenama vidim da se nekim ljudima svideo i Dark Floors za koji je The Deaths of Ian Stone oskarovac. Njima i klincima koji se tek upoznaju sa horor žanrom i teško razlikuju glupost od pravog kvaliteta ovo može biti dobro ostvarenje i fina zabava. Uverzirani gledaoci i iskusni fanovi horor filmova će osetiti da su vreme provedeno uz ovaj film mogli i pametnije utrošiti.

Zanimljivosti:
Ovaj film je premijerno prikazan na After Dark Horror Fest-u.

Naj scena:


Neočekivani harvester

Moja ocena: 4/10

Drugo Mišljenje: The Deaths of Ian Stone (2007)

среда, 1. фебруар 2012.

The Abominable Dr. Phibes (1971)




Žanr: Horor | Triler
Režija: Robert Fuest
Glumci: Vincent Price, Joseph Cotten, Hugh Griffith...

Priča:
Doktor, naučnik, orguljaš i teolog, Dr. Anton Fajbs želi da se osveti. Meta njegove osvete su devet doktora koje on smatra odgovornim za smrt svoje žene.

Moj osvrt:
Ne volim kada mi ljudi kažu da ne vole horor. Zašto je horor nešto od čega treba bežati? Horor film nije po definiciji strašan. Horor je po meni tamna strana mašte koju verujem da poseduje svako od nas. Većina horora su takvi da se ljudi neće prepasti ni u jednoj sceni u njima. Problem je što su procentualno dobri horor filmovi u ogromoj manjini u odnosu na one loše. Takođe ako se gledaju stari horor filmovi, treba imati u vidu kada su oni izašli. Recimo nova verzija The Last House on the Left je sigurno gledljivija od stare ali stara kada se pojavila šokirala je ceo svet, a ova današnja ne može šokirati ni moju skoro devedesetogodišnju baku. Retki su horori koji su svevremeni. Oni uvek nose specifičan šmek i ostavljaju upečatljiv utisak. 


Braćo i sestre, predstavljam vam jednog od njih. Svaka scena ovog remek dela je genijalna. Što je najbolje, svaka je iskorišćena sjajno i nema suvišnih gluposti. Ves Krejvenov zaštitni znak je da prikazuje policiju nesposobnom. On to radi na takav način da kada gledalac vidi uniformisane retarde, odmah počinje da se nervira zbog suvišne i glupave scene. Ovde imamo sprdnju sa policijom i sve te scene su me slatko nasmejale. Priča je preoriginalna i ne želim ništa da vam iznosim jer ovo jednostavno morate pogledati. Svi smo svedoci velikog uspeha filmova Saw. Taj serijal se u početku zasnivao na priči ali je to brzo prešlo na smrtonosne zamke i to je to. Ako ste kao i ja bili u zabludi da je taj koncept sa zamkama originalan, više niste. Ovaj film, iako četrdeset godina star, ima te fazone koji su po meni mnogo maštovitiji nego u Saw ostvarenjima. Saw je više išao na brutalnost, ovde imamo jezive ideje. 


Na kraju ostavljam ono najbitnije. Kada kažem npr. The Silence of The Lambs, prva pomisao svima je fenomenalni doktor, majstor, profesor, genije, Bog otac Entoni Hopkins. Bez njega, samouvereno tvrdim da je taj film sasvim prosečan. Ko god drugi da je glumio Hanibala Lektora, bez obzira kolika glumačka veličina, The Silence of The Lambs bi bio jedan prosečan film. E sada, koliko možete nabrojati filmskih likova koji su obeležili kinematografiju. Sigurno ne mnogo, ali su zasigurno svi ti filmovi koje su oni obeležili fenomenalni. Vinsent Prajs u ovoj ulozi je definitivno jedan od njih. Na prste mogu da se nabroje svi genijalno osmišljeni zlikovci iz filmova. Doktor Fajbs koga glumi pomenuti Prajs stoji rame uz rame sa Hanibalom Lektorom i još nekolicinom genijalnih. U moru deformisanih nakaza, preraslih spodoba, jednodimenzionalnih negativaca nabudženih specijalnim efektima, jednoličnih duhova, zaista nije teško prepoznati genijalce. 


Prva scena, koja traje nešto ispod deset minuta i u kojoj pod odorom Fajbs svira orgulje u svojoj posebno osmišljenoj sali je nešto što se lagano može nazvati remek delom umetnosti. U tako jednostavnoj i prelepoj sceni, bez i jedne izgovorene reči, bez nekog zlikovačkog poduhvata, čak i bez mogućnosti da vidi njegovo lice, gledalac sasvim lagano uvidi genijalni karakter lika i posle te scene ostaje prikovan za film. Ne preostaje mi da kažem ništa drugo osim uživajte...

Zanimljivosti:
Kako bi napravili što bolju reklamu, ovaj film su najavljivali kao stoti film Vinsenta Prajsa. Kletva pacova je trebala biti izvršena na brodu ali su promenili na avion zbog toga što su smatrali da se sa broda moglo pobeći. Po originalnom scenariju, Fajbs je bio surov prema Vulnaviji pri čemu ju je na samom kraju filma izbo nožem i otišao ali to su promenili kako bi Fajbs imao bolji karakter. Takođe Vulnavija je trebala biti još jedan od mehaničkih uređaja samo bi izgledala više ljudski ali su i to promenili. (Još jedna odlična promena). Biblijske kletve muva i komaraca su zamenjene kletvama pacova i slepih miševa.

Naj scena:


Sve scene u filmu su sjajne. Neretko su jezive, obavezno upečatljive i da nema ove uvodne, teško bih izabrao naj scenu. Ova uvodna je jedna od najboljih scena na filmu koje sam video.

Moja ocena: 8/10